89. Daleko od doma [1886.]

Vlaho Bukovac najznačajniji je hrvatski slikar s prijelaza 19. u 20. stoljeće te međunarodno afirmirani predstavnik akademskog realizma, plenerizma i simbolizma. Rano djetinjstvo i mladost provodi daleko od obiteljskog doma - već s 11 godina putuje sa ujakom u New York. Ubrzo po dolasku njegov ujak umire, a Vlaho ostaje pod skrbništvom ujakove supruge koja ga smješta u popravilište. Nakon četiri godine u inozemstvu, slikar se vraća u rodni Cavtat gdje stiče osnovno pomorsko obrazovanje i počinje raditi kao mornar kako ne bi bio na teret obitelji. Njegova pomorska karijera je, međutim, uskoro prekinuta zbog nesreće na brodu. Dok se oporavlja od ozljeda u Cavtatu, Bukovac počinje slikati svoje prve radove na zidovima obiteljske kuće. Nakon godine dana provedene u Peruu s bratom Jozom, seli se u San Francisco gdje prima prve poduke iz slikanja i izrađuje portrete po narudžbi. Pozitivna kritika motivira ga da se vrati u Europu i upiše studij slikarstva. Godine 1877., uz pomoć dubrovačkog pjesnika Mede Pucića i biskupa Strossmayera, Bukovac odlazi u Pariz i započinje studij na École des Beaux Arts kao élève libre u ateljeu Alexandrea Cabanela (Montpellier, 1823. - Pariz, 1889.). Ovaj početak formalnog slikarskog obrazovanja označava i početak njegova takozvanog pariškog razdoblja, tijekom kojega usvaja, u duhu akademskog realizma, sposobnosti prikazivanja velikih historijskih scena s povijesnim detaljima, složenim arhitektonskim pozadinama i prirodnim tretmanom svjetla. U ovom formativnom razdoblju izlaže na cijenjenom pariškom Salonu te se, uz povremene boravke u Engleskoj, Cetinju, Beogradu i rodnoj Dalmaciji razvija u etabliranog portretista. Iste godine i po treći put u Parizu svoja djela izlažu impresionisti, koji zasigurno utječu na Bukovca. On se sve više odmiče od propisanih akademskih modela koje uči od Cabanela te počinje uvoditi plenerističke elemente u svoje slikarstvo, spajajući ih s onim tradicionalnim. Kao rezultat mnogobrojnih studija u prirodi, postupno napušta tamnu tonsku skalu i okreće se širokom spektru impresionističkog kolorita koji počinje nanositi u gustom impastu, energičnim i spontanim potezima. Godine 1892. Bukovac se ženi Jelicom Pitarević iz ugledne dubrovačke obitelji, s kojom će imati četvero djece. Nakon formiranja i uspjeha u Parizu, cavtatski se slikar odlučuje vratiti u domovinu 1893. godine. U Zagrebu provodi kratkih, ali vrlo značajnih pet godina te brzo postaje centralna figura hrvatske umjetničke scene kraja 19. stoljeća, ostavljajući neizbrisiv utisak na generaciju mladih slikara, ključnih protagonista hrvatske Moderne. Njegovu zagrebačku fazu, uz brojne portrete, karakteriziraju monumentalne narudžbe: za Odjel za bogoštovlje i nastavu slika historijske kompozicije, oslikava zastor Hrvatskog narodnog kazališta te izvodi svoju prvu alegoriju velikih dimenzija - Gundulićev san - za svog mecenu, biskupa Strossmayera. Ovo je za Bukovca razdoblje intenzivnog izlaganja: s drugim pripadnicima svoje “zagrebačke šarene škole” izlaže na Milenijskoj izložbi u Budimpešti, u Kopenhagenu i u Veneciji. Godine 1897. potiče osnivanje Društva hrvatskih umjetnika, koji uskoro organiziraju veliku izložbu Hrvatski Salon u Umjetničkom paviljonu. Tada, međutim, završava njegovo zagrebačko razdoblje jer se već iste godine vraća u rodni Cavtat zbog nesuglasica s Isom Kršnjavijem. U Cavtatu ostaje četiri godine, slikajući vedute i pejzaže svog kraja te brojne portrete. Izlaže na Svjetskoj izložbi u Parizu te na venecijanskom Biennalu. Ipak, željan umjetničkog okruženja, s obitelji se seli u Beč, gdje održava veliku samostalnu izložbu. Posljednja dva desetljeća života provodi u Pragu, gdje dobiva mjesto izvanrednog profesora na Akademiji likovnih umjetnosti. U ovom periodu doživljava stvaralačku stagnaciju - počinje se sve više kretati prema poentilizmu, a polako mu izmiču prava simbolistička značenja. Uglavnom slika portrete i aktove, pri čemu se fokusira na probleme svjetlosti i boje. Prvu samostalnu izložbu u Pragu održava tek 1915. godine, a za vrijeme Prvog svjetskog rata piše autobiografiju kojoj daje naslov “Moj život”. Nakon kraćeg boravka u Splitu, na jesen 1885. godine Bukovac se vraća u Pariz gdje nailazi na financijske poteškoće. Počinje surađivati s trgovcem Olivierom na Montmartreu te za njega izrađuje brojne slike kako bi zaradio. Ubrzo se seli bliže Montmartreu, a tamo ga zapažaju engleski trgovci umjetninama „Vicars Brothers“ s izložbenim i prodajnim salonom u Londonu. Bukovac kreće tada izvoditi sve više slika prema narudžbama braće Vicars, koji su bili umreženi s engleskim kolekcionarima poput industrijalca i gradonačelnika Harrogatea Samsona Foxa. Upravo preko njih Bukovac stupa u kontakt s imućnim ljubiteljima umjetnosti u Engleskoj te tako započinju njegova putovanja preko La Manchea. Među brojnim Bukovčevim pariškim platnima iz 1880ih koja su preko Vicarsa završila u Foxovoj kolekciji u otmjenoj rezidenciji Grove House nalazi se slika s prikazom crnokose ciganke naslovljena „Daleko od doma“ iz 1886 godine. Nakon smrti Samsona Foxa održana je aukcija njegovih umjetnina, na kojoj je ova Bukovčeva slika ponuđena za cijenu od 20 funti. Slike koje Bukovac izvodi za englesko tržište na neki ga način tematski, ali i stilski opet približavaju akademskom realizmu od kojega se počinje odmicati 1880-ih godina. Izuzev portreta, za englesko tržište stvara djela alegorijskih, biblijskih i mitoloških motiva. Slika „Daleko od doma“ do pojasa prikazuje ciganku ukrašenu zlatnim nakitom raspuštene duge crne kose s licem u poluprofilu. Ona na glavi nosi crvenu tokicu, a oko vrata joj vise dva reda zlatnih dukata. Odjevena je u poluprozirnu bijelu bluzu, raskopčanu u grudima i crveno-zlatnu suknju. U otmjenim rukama izduženih prstiju nježno pridržava tamburin. Smještena je pred neutralnu sivkastu pozadinu, a koloritom slike prevladava tek nekoliko boja – bjelina košulje odgovara svjetlom inkarnatu, u kontrastu s crvenim i crnim akcentima odjeće i kose. Slikar je, kako i sam naslov implicira, idealiziranu žensku figuru zaodjenuo u egzotični tradicionalni kostim i na taj ju način smjestio u romantični narativ o lutalici koja čezne za svojim domom. Iako je odijevena u tradicionalnu odjeću te prikazana s gustom crnom kosom, njezin je savršen inkarnat i dalje u potpunosti blijed. Bukovac je, unošenjem orijentalnih motiva i erotizirajućih ugođaja u prikaze žena i ženskih aktova uspio, u skladu s načelima akademskog slikarstva kasnoga 19. stoljeća, izraditi niz dekorativnih slika u internacionalnom salonskom duhu kakve su bile popularne i očekivane od strane europske publike, nastavljajući se na svoj ciklus s crnogorskim motivima. K tome, prikaz žene u takvom egzotičnom kontekstu za europskog je kolekcionara općenito predstavljao privlačnu fantaziju s pozadinskom pričom. Istovremeno, moguće je da su za Bukovca, koji je u tom razdoblju već duži period daleko od svojeg doma i poznatog ambijenta rodnog Cavtata, ovakvi prikazi imali pridodano nostalgično značenje.

Literatura

KRUŽIĆ-UCHYTIL, Vera. "Vlaho Bukovac - Život i djelo: 1855. - 1922.", Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2005. "Vlaho Bukovac 1/3 - pariško razdoblje 1877.-1893.", ur. Petra Vugrinec, Lucija Vuković, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2018.

Dimenzije

width 69 cm, height 85 cm

Opis

ulje na platnu, signirano dolje lijevo, smeđom, "Bukovac, 1886."

Informacije o istraživanju

Djelo je spomenuto u prodaji posjeda Harrogate 1911. godine kao jedno od 17 djela Vlahe Bukovca u Foxovoj zbirci. Slika “Daleko od doma” spominje se pod brojem 168. Vlaho Bukovac spominje sliku u autobiografskoj knjizi “Moj život”, Zagreb, 1918. u popisu umjetnina iz pariškog perioda, kat. br. 21. Djelo je reproducirano u monografiji Vera Kružić-Uchytil, "Vlaho Bukovac - Život i djelo: 1855. - 1922.", Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2005., str. 351., kat. br. 314. Djelo je spomenuto u katalogu izložbe "Vlaho Bukovac 1/3 - pariško razdoblje 1877.-1893.", aut. izložbe Petra Vugrinec i Lucija Vuković, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2018., str. 70.

Izlasci

1886.

PODRIJETLO

do 1911. godine, povijesna zbirka Samsona Foxa (1838. - 1903.) Samson Fox proslavio se i stekao svoje bogatstvo kao izumitelj, inženjer i industrijalac u drugoj polovini 19. stoljeća. privatna zbirka, Zagreb

DODATNE INFORMACIJE

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.