Fotografije parcele su informativne i indikativne te ne mogu pružiti vrlo detaljan prikaz objekta iz svih kutova. Preporučujemo pažljiv fizički pregled parcele prije licitiranja.
Fotografije parcele su informativne i indikativne te ne mogu pružiti vrlo detaljan prikaz objekta iz svih kutova. Preporučujemo pažljiv fizički pregled parcele prije licitiranja.
O ovoj Meštrovićevoj skulpturi, točnije o glavi kralja „Petra I. oslobodioca“, malo se toga može pronaći u stručnoj periodici, katalozima njegovih brojnih izložbi ili pak u memoarskoj literaturi samog kipara Ivana Meštrovića. Pravo bi bilo kazati da je posve nepoznata i da se – sudeći po dosad dostupnoj arhivskoj građi – prvi puta prezentira u javnosti tek na ovoj Artmarkovoj izložbi i aukciji. Valja odmah dodati i da su joj autorstvo i provenijencija neupitni, jer dolazi iz kiparove ostavštine, odnosno iz vlasništva Stjepana Meštrovića, kiparova unuka koji živi u SAD i koji je od 2020. – rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu o razvrgnuću suvlasničke zajednice nad dijelom skulptura koje je Ivan Meštrović oporukom ostavio svojim nasljednicima – postao samostalni vlasnik ove glave kralja Petra I. Karađorđevića. Iz objavljenih autobiografskih zapisa i korespondencije kipara s istaknutim pripadnicima hrvatskog političkog i kulturnog miljea*, zna se da je Ivan Meštrović od 1911. sve do 30-ih godina prošloga stoljeća bio rado viđeni umjetnik i gost na dvoru Karađorđevića u Beogradu. Prema narudžbama te kraljevske kuće tijekom 1911. izveo je skulpture za Kosovski ciklus i ciklus Kraljevića Marka s kojima je vrlo uspješno sudjelovao iste godine na Međunarodnoj izložbi u Rimu. Godine pak 1913. u Beogradu radi fragmente Vidovdanskog hrama i započinje s izvedbom monumentalne skulpture Pobjednika za Spomenik slobode na Kalemegdanu (postavljen tek 1928.). Po završetku Velikog rata i sloma Austro-Ugarske, Meštrović je gorljivi pobornik „trojedne države“, odnosno Kraljevine Slovenaca Hrvata i Srba, nastanjuje se u Zagrebu i 1922. postaje profesor na zagrebačkoj likovnoj Akademiji. Redovito izlaže u Beogradu i, vrijedi istaknuti, da 1923. modelira u gipsu predložak za reljef kralja „Petra I.“. Taj reljef odnedavno se nalazi u Muzeju Jugoslavije u Beogradu i prema objavljenoj fotografiji vidimo da je riječ o konjaničkoj kompoziciji s kraljem koji gleda nadesno. Da li je riječ o modelu po kojem je Meštrović godinu poslije, na narudžbu Grada Dubrovnika, izveo i kameni reljef kralja „Petra I. osloboditelja“ nije moguće sigurno potvrditi. Naime, Dubrovčani su iz financijskih razloga odustali od slobodne spomeničke konjaničke skulpture, i kiparov su kameni reljef 1924. postavili na zid vrata od Pila, gdje je bio sve do početka Drugog svjetskog rata. Uspostavom države NDH u Dubrovnik je stigao nalog da se reljef ima odmah ukloniti, što je i učinjeno. Štoviše, sljedeća je vlast takozvane druge Jugoslavije Meštrovićev reljef 1975. dala zazidati u vilu „Banac“ i tako sakriti od svih pogleda sve do naših dana. Postoji još jedan kameni reljef kralja Petra I. koji je slično „zazidavan“ i to u Zagrebu, u ziđe Meštrovićeva okruglog zdanja koje je kipar projektirao, namijenio Domu hrvatskih likovnih umjetnika i, konačno, otvorio 1938. velikom izložbom „Pola vijeka hrvatske likovne umjetnosti“. I taj je reljef uspostavom NDH bio promptno zazidan, jer je okruglo zdanje ustaška vlast dodijelila muslimanskoj zajednici za bogomolju – džamiju. Poslije rata po Zagrebu se šaputalo o postojanju tog reljefa, no ništa se pouzdano nije znalo sve do recentne protupotresne obnove kada je reljef otkriven ispod žbuke, nakratko i pokazan javnosti, ali i opet prekriven platnom dok čeka restauraciju i odluku o konačnom smještaju. Konačno, o prisnim vezama Meštrovića s dvorom Karađorđevića govori i činjenica da je kralj Aleksandar Karađorđević od Meštrovića naručio i mramornu skulpturu „Povijest Hrvata“ prikazanu u liku sjedeće žene s pločom u krilu na kojoj je glagoljskim slovima ispisan naslov „Povijest Hrvata“. E sad, imajući sve to na umu, ne možemo se oteti dojmu da je Meštrović zasigurno između 1911. i cca 1925. dobio narudžbu od dvora u Beogradu ili nekog grada ondašnje države da izradi reprezentativnu konjaničku statuu kralja Petra I. za koju bi ova glava uzdignuta pogleda mogla biti njezin segment. Za takvu namjenu ove glave nemamo dokaza, ali dojam i stjecaj okolnosti neumitno na to upućuju. Šteta što nitko dosad od priređivača brojnih Meštrovićevih retrospektiva u Beogradu nije nikada posegnuo za ovim gotovo naturalističkim portretnim prikazom kralja, a mogao je jer je niz desetljeća bio pohranjen u depoima Gliptoteke HAZU odakle ju je vlasnik Stjepan Meštrović 2020. povukao na temelju spomenutog sudskog rješenja. BRP
Literatura
Ivan Meštrovi, Uspomene na političke ljude i događaje, Matica hrvatska, Zagreb, 1993.; Norka Machiedo Mladinić (priredila), Prijatelji / Dopisivanje Ivana Meštrovića s Ivom Tartagliom u razdoblju od 1905. do 1947. godine, Književni krug, Split, 2015.
Dimenzije
width 47 cm, height 69 cm
Opis
sadra
Izlasci
1920-ih
PODRIJETLO
do 1962. – zbirka umjetnika; 1962.–2006. – povijesna zbirka nasljednika Meštrovića; od 2006. – važna zbirka Stjepana Meštrovića, jednoga od nasljednika Ivana Meštrovića.
DODATNE INFORMACIJE
Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.
O ovoj Meštrovićevoj skulpturi, točnije o glavi kralja „Petra I. oslobodioca“, malo se toga može pronaći u stručnoj periodici, katalozima njegovih brojnih izložbi ili pak u memoarskoj literaturi samog kipara Ivana Meštrovića. Pravo bi bilo kazati da je posve nepoznata i da se – sudeći po dosad dostupnoj arhivskoj građi – prvi puta prezentira u javnosti tek na ovoj Artmarkovoj izložbi i aukciji. Valja odmah dodati i da su joj autorstvo i provenijencija neupitni, jer dolazi iz kiparove ostavštine, odnosno iz vlasništva Stjepana Meštrovića, kiparova unuka koji živi u SAD i koji je od 2020. – rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu o razvrgnuću suvlasničke zajednice nad dijelom skulptura koje je Ivan Meštrović oporukom ostavio svojim nasljednicima – postao samostalni vlasnik ove glave kralja Petra I. Karađorđevića. Iz objavljenih autobiografskih zapisa i korespondencije kipara s istaknutim pripadnicima hrvatskog političkog i kulturnog miljea*, zna se da je Ivan Meštrović od 1911. sve do 30-ih godina prošloga stoljeća bio rado viđeni umjetnik i gost na dvoru Karađorđevića u Beogradu. Prema narudžbama te kraljevske kuće tijekom 1911. izveo je skulpture za Kosovski ciklus i ciklus Kraljevića Marka s kojima je vrlo uspješno sudjelovao iste godine na Međunarodnoj izložbi u Rimu. Godine pak 1913. u Beogradu radi fragmente Vidovdanskog hrama i započinje s izvedbom monumentalne skulpture Pobjednika za Spomenik slobode na Kalemegdanu (postavljen tek 1928.). Po završetku Velikog rata i sloma Austro-Ugarske, Meštrović je gorljivi pobornik „trojedne države“, odnosno Kraljevine Slovenaca Hrvata i Srba, nastanjuje se u Zagrebu i 1922. postaje profesor na zagrebačkoj likovnoj Akademiji. Redovito izlaže u Beogradu i, vrijedi istaknuti, da 1923. modelira u gipsu predložak za reljef kralja „Petra I.“. Taj reljef odnedavno se nalazi u Muzeju Jugoslavije u Beogradu i prema objavljenoj fotografiji vidimo da je riječ o konjaničkoj kompoziciji s kraljem koji gleda nadesno. Da li je riječ o modelu po kojem je Meštrović godinu poslije, na narudžbu Grada Dubrovnika, izveo i kameni reljef kralja „Petra I. osloboditelja“ nije moguće sigurno potvrditi. Naime, Dubrovčani su iz financijskih razloga odustali od slobodne spomeničke konjaničke skulpture, i kiparov su kameni reljef 1924. postavili na zid vrata od Pila, gdje je bio sve do početka Drugog svjetskog rata. Uspostavom države NDH u Dubrovnik je stigao nalog da se reljef ima odmah ukloniti, što je i učinjeno. Štoviše, sljedeća je vlast takozvane druge Jugoslavije Meštrovićev reljef 1975. dala zazidati u vilu „Banac“ i tako sakriti od svih pogleda sve do naših dana. Postoji još jedan kameni reljef kralja Petra I. koji je slično „zazidavan“ i to u Zagrebu, u ziđe Meštrovićeva okruglog zdanja koje je kipar projektirao, namijenio Domu hrvatskih likovnih umjetnika i, konačno, otvorio 1938. velikom izložbom „Pola vijeka hrvatske likovne umjetnosti“. I taj je reljef uspostavom NDH bio promptno zazidan, jer je okruglo zdanje ustaška vlast dodijelila muslimanskoj zajednici za bogomolju – džamiju. Poslije rata po Zagrebu se šaputalo o postojanju tog reljefa, no ništa se pouzdano nije znalo sve do recentne protupotresne obnove kada je reljef otkriven ispod žbuke, nakratko i pokazan javnosti, ali i opet prekriven platnom dok čeka restauraciju i odluku o konačnom smještaju. Konačno, o prisnim vezama Meštrovića s dvorom Karađorđevića govori i činjenica da je kralj Aleksandar Karađorđević od Meštrovića naručio i mramornu skulpturu „Povijest Hrvata“ prikazanu u liku sjedeće žene s pločom u krilu na kojoj je glagoljskim slovima ispisan naslov „Povijest Hrvata“. E sad, imajući sve to na umu, ne možemo se oteti dojmu da je Meštrović zasigurno između 1911. i cca 1925. dobio narudžbu od dvora u Beogradu ili nekog grada ondašnje države da izradi reprezentativnu konjaničku statuu kralja Petra I. za koju bi ova glava uzdignuta pogleda mogla biti njezin segment. Za takvu namjenu ove glave nemamo dokaza, ali dojam i stjecaj okolnosti neumitno na to upućuju. Šteta što nitko dosad od priređivača brojnih Meštrovićevih retrospektiva u Beogradu nije nikada posegnuo za ovim gotovo naturalističkim portretnim prikazom kralja, a mogao je jer je niz desetljeća bio pohranjen u depoima Gliptoteke HAZU odakle ju je vlasnik Stjepan Meštrović 2020. povukao na temelju spomenutog sudskog rješenja. BRP
DODATNE INFORMACIJE
Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.
Ivan Meštrovi, Uspomene na političke ljude i događaje, Matica hrvatska, Zagreb, 1993.; Norka Machiedo Mladinić (priredila), Prijatelji / Dopisivanje Ivana Meštrovića s Ivom Tartagliom u razdoblju od 1905. do 1947. godine, Književni krug, Split, 2015.
Dimenzije
width 47 cm, height 69 cm
Opis
sadra
Izlasci
1920-ih
PODRIJETLO
do 1962. – zbirka umjetnika; 1962.–2006. – povijesna zbirka nasljednika Meštrovića; od 2006. – važna zbirka Stjepana Meštrovića, jednoga od nasljednika Ivana Meštrovića.
