ulje na dasci, 63.5 x 80 cm, signirano gore desno, crvenom, "Ivo Režek"

Informacije o istraživanju

Ivo Režek 1936. godine sudjelovao je na 10. izložbi hrvatskih umjetnika 8.-25.11.1936., Umjetnički paviljon, uz Ljubu Babića, Vladimira Becića i Brunu Bulića. Izložio je tri rada pod nazivom "Zagorska Krčma", jedno ulje i 2 crteža; ponuđeno ulje najvjerojatnije je izlagao tada kao 10. umjetničko djelo Režeka na izložbi, oznaka je još vidljiva na poleđini slike. Slika je prethodno bila u vlasništvu Natalije Matovinović, rođene Gottlieb, koja dolazi iz ugledne zagrebačke liječničke obitelji s dubokim korijenima u visokom društvu. Njezin otac, Antun Gottlieb, bio je poznati kirurg i šef kirurgije u Vinogradskoj bolnici, dok je djed Albert Gottlieb, također liječnik, bio prvi doktor u Vukovaru. Kada je imala dvije godine, Natalija je pozirala slikaru Ljubi Babiću, a osam godina kasnije Ivi Režeku, u naručju djeda Alberta. Oskar Herman naslikao je Alberta Gottlieba, kao i ostale članove obitelji. Ta su djela, među ukupno 22 slike, 2013. godine darovana HAZU-u kao dio „Zbirke Antuna i Anke Gottlieb.” Zbirka uključuje djela Ljube Babića, Oskara Hermana, Vilima Svečnjaka, Ivana Tišova, Mencija Klementa Crnčića, Ferde Kovačevića i Ive Režeka. Djelo je reproducirano u knjizi "Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća", svezak prvi, Grgo Gamulin, Naprijed, Zagreb, 1997., pod naslovom "Zagorska krčma III.", 1936., na str. 400.

PODRIJETLO

povijesna zbirka Gottlieb.

Ovu verziju „Zagorske krčme“ Režek je naslikao nakon što se za stalno nastanio u Zagrebu 1931. Povratak zavičaju nakon više od dva desetljeća dugog izbivanja – najprije zbog studija slikarstva na Akademiji u Pragu (1918-1924.), pa usavršavanja u Parizu kod Andréa Deraina (1925-1927.) i na kraju zbog studija fresco-tehnike kod Marcela Lenoira (1928-1930.) – značio je i zamašni preokret u njegovu slikarstvu. Blizina zagorskog krajobraza i seoskog života iz okolice Zagreba i zavičajnog Varaždina potakli su ga na slikanje pejzaža i prizora iz skromnih seoskih krčmi što je dovelo i do stilskih preobrazbi. Od 1932. do 1938. naslikao je cijeli niz krajobraznih veduta s kućicama obavijenima brajdama i nekoliko interijera seoskih krčmi u kojima njezini svakodnevni gosti najčešće drijemaju uz pokoju čašu vina. Dvije slike „Zagorskih krčmi“ iz 1938. čuva i izlaže Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Zagrebu. Što se tiče stilskih míjena valja istaknuti da je tijekom 30-ih godina Režek posve zapustio koncept univerzalističke linije europskog magičnog realizma iskazan na portretima iz 20-ih godina i da se oslobodio kako stilskog tako i ikonografskog utjecaja Picassa koji je u znatnoj mjeri prisutan na njegovim pariškim slikama te da se je u zagorskim krajolicima i krčmama prometnuo u slikara kolorističke otvorenosti i ekspresivne izražajnosti plemenita tona. Režekova izrazita tematska specifičnost, svojevrsni sinonim njegova „regionalnog stila“, kojim je nastavio slikati sve dok je mogao slikati, ušla je u antologiju hrvatskog slikarstva s motivom „Zagorske krčme“, rasla i plodila se mrtvim prirodama sa seoskim asortimanom produkata kao što su košare i logožari, srpovi i ćupovi, da bi kulminirala ciklusom zagorskih pejzaža u kojima se Režek odrekao „univerzalnog“ i priklonio „regionalnom stilu“ čija je uloga u ukupnosti likovnih zbivanja u Hrvatskoj od 30-ih do 60-ih godina minulog stoljeća doista velika i značajna. BRP

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.