59. Zagorska krčma [1935.- 1936.]

Ovu verziju „Zagorske krčme“ Režek je naslikao nakon što se za stalno nastanio u Zagrebu 1931. Povratak zavičaju nakon više od dva desetljeća dugog izbivanja – najprije zbog studija slikarstva na Akademiji u Pragu (1918-1924.), pa usavršavanja u Parizu kod Andréa Deraina (1925-1927.) i na kraju zbog studija fresco-tehnike kod Marcela Lenoira (1928-1930.) – značio je i zamašni preokret u njegovu slikarstvu. Blizina zagorskog krajobraza i seoskog života iz okolice Zagreba i zavičajnog Varaždina potakli su ga na slikanje pejzaža i prizora iz skromnih seoskih krčmi što je dovelo i do stilskih preobrazbi. Od 1932. do 1938. naslikao je cijeli niz krajobraznih veduta s kućicama obavijenima brajdama i nekoliko interijera seoskih krčmi u kojima njezini svakodnevni gosti najčešće drijemaju uz pokoju čašu vina. Dvije slike „Zagorskih krčmi“ iz 1938. čuva i izlaže Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Zagrebu. Što se tiče stilskih míjena valja istaknuti da je tijekom 30-ih godina Režek posve zapustio koncept univerzalističke linije europskog magičnog realizma iskazan na portretima iz 20-ih godina i da se oslobodio kako stilskog tako i ikonografskog utjecaja Picassa koji je u znatnoj mjeri prisutan na njegovim pariškim slikama te da se je u zagorskim krajolicima i krčmama prometnuo u slikara kolorističke otvorenosti i ekspresivne izražajnosti plemenita tona. Režekova izrazita tematska specifičnost, svojevrsni sinonim njegova „regionalnog stila“, kojim je nastavio slikati sve dok je mogao slikati, ušla je u antologiju hrvatskog slikarstva s motivom „Zagorske krčme“, rasla i plodila se mrtvim prirodama sa seoskim asortimanom produkata kao što su košare i logožari, srpovi i ćupovi, da bi kulminirala ciklusom zagorskih pejzaža u kojima se Režek odrekao „univerzalnog“ i priklonio „regionalnom stilu“ čija je uloga u ukupnosti likovnih zbivanja u Hrvatskoj od 30-ih do 60-ih godina minulog stoljeća doista velika i značajna. BRP

Dimenzije

width 80 cm, height 63.5 cm

Opis

ulje na dasci, signirano gore desno, crvenom, "Ivo Režek"

Informacije o istraživanju

Ivo Režek 1936. godine sudjelovao je na 10. izložbi hrvatskih umjetnika 8.-25.11.1936., Umjetnički paviljon, uz Ljubu Babića, Vladimira Becića i Brunu Bulića. Izložio je tri rada pod nazivom "Zagorska Krčma", jedno ulje i 2 crteža; ponuđeno ulje najvjerojatnije je izlagao tada kao 10. umjetničko djelo Režeka na izložbi, oznaka je još vidljiva na poleđini slike. Slika je prethodno bila u vlasništvu Natalije Matovinović, rođene Gottlieb, koja dolazi iz ugledne zagrebačke liječničke obitelji s dubokim korijenima u visokom društvu. Njezin otac, Antun Gottlieb, bio je poznati kirurg i šef kirurgije u Vinogradskoj bolnici, dok je djed Albert Gottlieb, također liječnik, bio prvi doktor u Vukovaru. Kada je imala dvije godine, Natalija je pozirala slikaru Ljubi Babiću, a osam godina kasnije Ivi Režeku, u naručju djeda Alberta. Oskar Herman naslikao je Alberta Gottlieba, kao i ostale članove obitelji. Ta su djela, među ukupno 22 slike, 2013. godine darovana HAZU-u kao dio „Zbirke Antuna i Anke Gottlieb.” Zbirka uključuje djela Ljube Babića, Oskara Hermana, Vilima Svečnjaka, Ivana Tišova, Mencija Klementa Crnčića, Ferde Kovačevića i Ive Režeka. Djelo je reproducirano u knjizi "Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća", svezak prvi, Grgo Gamulin, Naprijed, Zagreb, 1997., pod naslovom "Zagorska krčma III.", 1936., na str. 400.

Izlasci

1935.- 1936.

PODRIJETLO

povijesna zbirka Gottlieb.

DODATNE INFORMACIJE

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.