Fotografije parcele su informativne i indikativne te ne mogu pružiti vrlo detaljan prikaz objekta iz svih kutova. Preporučujemo pažljiv fizički pregled parcele prije licitiranja.
Fotografije parcele su informativne i indikativne te ne mogu pružiti vrlo detaljan prikaz objekta iz svih kutova. Preporučujemo pažljiv fizički pregled parcele prije licitiranja.
Marino Tartaglia (1894. – 1984.), bio je hrvatski slikar, likovni pedagog i dugogodišnji profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Nakon završene realne gimnazije u Splitu, nastavio je školovanje u Zagrebu na Graditeljskoj stručnoj školi, pod vodstvom Otona Ivekovića, Ivana Tišova, Roberta Frangeša Mihanovića i Bele Čikoša Sesije. U Rimu upisuje Instituto Superiore di Belle Arti te se upoznaje s radom talijanskih futurista, a s Carlom Carràom i Giorgiom de Chiricom se i druži i izlaže. Putuje svijetom, te živi i stvara na relaciji između Beča, Beograda i Pariza. Od 1931. djeluje kao pedagog na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti – prvo kao učitelj pripravnik, pa docent, da bi 1944. postao izvanredni, a 1947. godine redovni profesor. Njegov slikarski izričaj kroz godine je evoluirao od cezanističkog postimpresionizma do potpune apstrakcije, a njegov opus obuhvaćao je pejsaže, mrtve prirode, portrete i autoportrete.
Tijekom svoje 60-godišnje karijere Tartaglia je održao 30 samostalnih i oko 270 skupnih izložaba u Hrvatskoj i svijetu, a sa slikarom Milivojem Uzelcem i kiparom Franom Kršinićem izlagao je čak i na Venecijanskom bijenalu 1940. godine. Nekoliko dana nakon završetka svojih posljednjih radova ''Moj atelijer'' i ''Cvijeće'', Tartaglia je preminuo od posljedica prometne nesreće, nakon što ga je oborio tramvaj u Ilici. Tragičan završetak njegova života evocira onaj velikog katalonskog arhitekta Antonija Gaudija, koji je stradao pod identičnim okolnostima.
Njegovi rani radovi snažno su obilježeni su utjecajem Paula Cezannea, čiji pristup koloritu i pažljivo komponiranim kompozicijama ponajbolje očitavamo u Tartaglinim pejsažima iz 1920-ih. ''Primorski pejzaž'' možemo datirati oko 1926-1929.. godine, kada je Tartaglia inspiraciju crpio iz svog gotovo dvogodišnjeg posjeta Francuskoj. Prebivanje u Provansi, Cézanneovom zavičaju, ostavilo je utisak na Tartagliu, čiji se slikarski stil tek formirao. Međutim, ni u tako ranom Tartaglinom slikarstvu nema mjesta ni pentimentu ni grešci, on suvereno ovladava materijom i stvara ovaj primorski pejzaž na jasnom i hrabrom crtežu, na kojem potom gradi djelo odmjerenom i skladnom paletom tonova. Polažući polutransparentne slojeve boje preko inicijalnih, skicoznih i crtu nalik poteza kojima je oformio temelje kompozicije, Tartaglia stvara ne samo lirski prikaz primorskog gradića, već majstorski bilježi i prenosi njegovu atmosferu. Miris zemlje crvenice i morske soli je u zraku, dok se stabla maslina i borova povijaju na ljetnom povjetarcu što razbija žegu vrućeg ljetnog dana. Kućice, skladnih proporcija i crvenih krovova, koegzistiraju s prirodom kao nenametljivi znaci ljudske prisutnosti. Iza njih, jedva primjetno, nazire se more, čiji se horizont stapa s plavetnilom vedrog neba i vodi pogled promatrača u daljinu.
Dimenzije
width 60 cm, height 46 cm
Opis
ulje na platnu, signirano dolje desno, crnom, "tartaglia"
Izlasci
1926.-1929.
DODATNE INFORMACIJE
Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.
Marino Tartaglia (1894. – 1984.), bio je hrvatski slikar, likovni pedagog i dugogodišnji profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Nakon završene realne gimnazije u Splitu, nastavio je školovanje u Zagrebu na Graditeljskoj stručnoj školi, pod vodstvom Otona Ivekovića, Ivana Tišova, Roberta Frangeša Mihanovića i Bele Čikoša Sesije. U Rimu upisuje Instituto Superiore di Belle Arti te se upoznaje s radom talijanskih futurista, a s Carlom Carràom i Giorgiom de Chiricom se i druži i izlaže. Putuje svijetom, te živi i stvara na relaciji između Beča, Beograda i Pariza. Od 1931. djeluje kao pedagog na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti – prvo kao učitelj pripravnik, pa docent, da bi 1944. postao izvanredni, a 1947. godine redovni profesor. Njegov slikarski izričaj kroz godine je evoluirao od cezanističkog postimpresionizma do potpune apstrakcije, a njegov opus obuhvaćao je pejsaže, mrtve prirode, portrete i autoportrete.
Tijekom svoje 60-godišnje karijere Tartaglia je održao 30 samostalnih i oko 270 skupnih izložaba u Hrvatskoj i svijetu, a sa slikarom Milivojem Uzelcem i kiparom Franom Kršinićem izlagao je čak i na Venecijanskom bijenalu 1940. godine. Nekoliko dana nakon završetka svojih posljednjih radova ''Moj atelijer'' i ''Cvijeće'', Tartaglia je preminuo od posljedica prometne nesreće, nakon što ga je oborio tramvaj u Ilici. Tragičan završetak njegova života evocira onaj velikog katalonskog arhitekta Antonija Gaudija, koji je stradao pod identičnim okolnostima.
Njegovi rani radovi snažno su obilježeni su utjecajem Paula Cezannea, čiji pristup koloritu i pažljivo komponiranim kompozicijama ponajbolje očitavamo u Tartaglinim pejsažima iz 1920-ih. ''Primorski pejzaž'' možemo datirati oko 1926-1929.. godine, kada je Tartaglia inspiraciju crpio iz svog gotovo dvogodišnjeg posjeta Francuskoj. Prebivanje u Provansi, Cézanneovom zavičaju, ostavilo je utisak na Tartagliu, čiji se slikarski stil tek formirao. Međutim, ni u tako ranom Tartaglinom slikarstvu nema mjesta ni pentimentu ni grešci, on suvereno ovladava materijom i stvara ovaj primorski pejzaž na jasnom i hrabrom crtežu, na kojem potom gradi djelo odmjerenom i skladnom paletom tonova. Polažući polutransparentne slojeve boje preko inicijalnih, skicoznih i crtu nalik poteza kojima je oformio temelje kompozicije, Tartaglia stvara ne samo lirski prikaz primorskog gradića, već majstorski bilježi i prenosi njegovu atmosferu. Miris zemlje crvenice i morske soli je u zraku, dok se stabla maslina i borova povijaju na ljetnom povjetarcu što razbija žegu vrućeg ljetnog dana. Kućice, skladnih proporcija i crvenih krovova, koegzistiraju s prirodom kao nenametljivi znaci ljudske prisutnosti. Iza njih, jedva primjetno, nazire se more, čiji se horizont stapa s plavetnilom vedrog neba i vodi pogled promatrača u daljinu.
DODATNE INFORMACIJE
Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.
