ulje na platnu kaširano na lesonitu, 57 x 75.5 cm, signirano dolje desno, smeđom, "F. Šim."

Na sivoj podlozi s uočljivim bijelim podslikom ističu se linije, obrubljene tamnim sjenama. Unatoč prevladavajućem sivom koloritu, osjeća se zvizdan, visoko sunce i pustoš. To je ekspresija kakvu je postizao Frano Šimunović (1908. – 1995.) na svojim slikama međa, odnosno suhozidova iz Dalmatinske Zagore. Na preporuku svog profesora, Ljube Babića, otišao je 1934. u Španjolsku, učiti na starim majstorima, između ostaloga odnose svjetla i sjene, u čemu su klasični španjolski slikari postizali veliku suptilnost i veliku ekspresiju. I na ovoj se slici vide tragovi tog studiranja. Deskripcija i prepoznavanje krajolika na Šimunovićevim su slikama, rekao bih, manje bitni. Krajolik on pretvara u univerzalni simbol ljudske egzistencije. Ako znamo i razloge zašto su na škrtoj zemlji seljaci stoljećima stvarali međe (naime, kako bi uspjeli zadržati na mjestu malo plodne zemlje u krševitoj pustinji u kojoj su živjeli), ta nam egzistencijalna dimenzija Šimunovićeva slikarstva postaje još izraženija. Tu je prisutan i trag još jedne lekcije njegova profesora Ljube Babića. Babić je, naime, još prije Drugoga svjetskog rata (a i to, također, pod utjecajem španjolskog slikarskog iskustva), tražio karakterističan spoj našeg krajolika i slikarskog izraza. Poslijeratna poetika slobodne apstrakcije i tad vrlo aktualna egzistencijalistička filozofija svakako su išle na ruku Šimunovićevim težnjama nadilaženja prostora i vremena i njihovu stapanju u slikarski simbol ljudskog života, neraskidivo vezanoga uz konkretno podneblje. FG

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.