52. Muza (Milica Banac)

Jedan od velikana hrvatskog kiparstva, Ivan Meštrović, rođen je u malom slavonskom selu Vrpolju 1883. godine, a svoje prve radove je oblikovao već kao dijete, rezbareći drvo i kamen dok je čuvao ovce na padinama Svilaje. Malotko je mogao predvidjeti da će iz tako skromnih okvira proisteći jedna od ključnih figura umjetnosti ovih prostora, koja će svojim umjetničkim djelovanjem definirati razvoj modernog kiparstva u Hrvatskoj, ali i svijetu. Zahvaljujući novčanoj potpori Drnišana, mladi i talentirani Meštrović se 1900. obrazovao u klesarskoj radionici Pavla Bilinića u Splitu, a edukaciju je kasnije nastavio na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. U tom se gradu upoznao i s Augustom Rodinom, koji ostavlja snažan utisak na Meštrovićev rani umjetnički izričaj. Nakon što je apsolvirao kiparstvo, upisao je i studij arhitekture na bečkoj Akademiji, te je počeo aktivno izlagati kao član grupe Secesija. Između ostalog, bio je začetnikom i ideologom društva likovnih umjetnika Medulić, te je aktivno sudjelovao u kulturnom i političkom životu. Zbog svojih je političkih opredjeljenja bio i uhićivan, zbog čega je na kraju bio i primoran napustiti svoju domovinu. Tijekom Drugog svjetskog rata imigrirao je prvo u Italiju, a potom i u Švicarsku, da bi se naposljetku 1947. godine preselio u Ameriku, gdje je i preminuo 1962. Tijekom duge i plodonosne karijere realizirao je zamjetan broj radova, većinom u kamenu i bronci, a njegov je umjetnički izričaj bio inspiriran antičkim i renesansnim kiparima, napose Michelangelom, te francuskim suvremenicima Augusteom Rodinom, Antoineom Bourdelleom i Aristideom Maillolom. S jednakim je vigorom pristupao i privatnim narudžbama i javnim skulpturama, a među potonjima pronalazimo njegova najpoznatija ostvarenja: ''Zdenac života'' (1905.), ''Marko Marulić'' (1925.), ''Grgur Ninski'' (1929.), ''Povijest Hrvata'' (1932.) te ''Indijanci'' (1928.) u Chicagu. Već se na javnim skulpturama Ivan Meštrović pokazao kao vrhunski portretist, a taj je talent dodatno potvrdio privatno izvedenim portretnim skulpturama. Tako je stvarao portretne biste suvremenika, mahom svojih prijatelja, poznanika i poklonika, a među ta djela ubrajamo i bistu Milice Banac, izlivene u bronci oko 1912. godine. Rođena u Osijeku 1888. u obitelji Popović, Milica je od ranog djetinjstva bila poznata po svom držanju koje je, prema riječima njenog sina, Vane Ivanovića, nalikovalo onom 'bizantske kraljice' i koje je uvijek ulijevalo strahopoštovanje kod njenih sugovornika. Bila je žena britkog intelekta, neodoljivog humora i upečatljive ljepote, što joj je posljedično donijelo brojne udvarače, čak i nakon što je postala ženom bogatog i utjecajnog magnata i brodovlasnika Bože Banca. Poput svog supruga Bože, ali i samog Ivana Meštrovića, i Milica je bila politički aktivna te je gorljivo podržavala ideju jugoslavenskog ujedinjavanja. Moguće je stoga da je Milica upoznala Meštrovića u zagrebačkim društvenim krugovima 1910-ih, te da su ih upravo slični svjetonazori zbližili i pridonijeli stvaranju toplog prijateljstva koje je ostalo dokumentirano u brojnoj pisanoj korespondenciji. U pismima sačuvanima u arhivima Sveučilišta Notre-Dame, Milica raspravlja s Ivanom Meštrovićem i njegovom suprugom Olgom o putovanjima te djeci i unucima, a na kraju svakog pisma izražava svoje divljenje prema umjetniku. Njen slobodouman karakter se ocrtavao i u njenom modnom izričaju, pa je tijekom života postala prepoznatljiva po kratkoj bob frizuri i dugim kaputima jednostavnih krojeva bez kopčanja, koje je preferirala šivati kod svog jugoslavenskog krojača u londonskom ogranku modne kuće Jeanne Paquin. U periodu između 1925. i 1930. sa suprugom je prebivala u Londonu, gdje je održavala i njegovala dobre odnose s članovima najviših krugova engleskog društva, među ostalim i sa samom kraljevskom obitelji. Nakon što je napustila London, nastavila je ugošćivati pripadnike elite, poput vojvode i vojvotkinje od Kenta, princa od Grčke i princa Rainera od Monaka, u svojim domovima u Dalmaciji, New Yorku i Monaku. Malo je poznata činjenica da je vila Banac u Cavtatu, čiju lođu također rese reljefi Ivana Meštrovića, nakratko poslužila kao ljetno utočište preljubničkom paru Windsor-Simpson koji je rado posjećivao dalmatinsku obalu, ali i vojvodi i vojvotkinji od Kenta. Tako je Milica Banac, često unatoč svom oštrom jeziku i neprikosnovenim stavovima, igrala važnu ulogu u društvenom životu prve polovice 20.st. Vjerna sebi ostala je sve do svoje smrti u Monaku 1970. godine. Meštrović, kipar jakih i zatvorenih formi, u ovoj brončanoj bisti bilježi izgled tada 24-godišnje Milice Banac, prije nego li je ona usvojila svoj karakteristični modni stil. Duh art noveaua ovdje je itekako prisutan, i prije svega zamjetan u stiliziranoj posturi koju Milica zauzima, te u načinu na koji je njena duga i valovita kosa nježno sakupljena u punđu. Tek bližim pregledom otkrivamo u licu prikazane Milice onaj karakterističan meštrovićevski izričaj, koji gotovo svim njegovim subjektima podaruje snažan i nepokolebljiv duh. U primjeru Milice Banac ta je aura u potpunosti opravdana, i njen snažan karakter i neumoljiv duh savršeno su ovjekovječeni u slojevima bronce. Naizgled ponešto proturječno, njeni elongirani prsti sramežljivo pridržavaju draperiju haljine koja joj je skliznula s ramena, otkrivajući promatraču suptilnu ljepotu ženskog tijela. Ipak, ne postoji ni tračak lascivnosti u ovom poigravanju s motivom golotinje, samo vještina kipara koji - povezujući liniju izduženog vrata s onom spuštenog i nagog ramena - stvara jaku kompozicijsku dijagonalu. Brojne paralele, i u fizionomiji prikazanih likova i u načinu njihova modeliranja, pronalazimo u studiji za skulpturu Marije Banac i dvjema skulpturama Ruže Meštrović, nastalima 1915. Elongirani vratovi i spuštena ramena, kao i snažne modelacije lica, kose i draperija na dotičnim skulpturama, transformirale su ove izvanredne žene u simbole – ne samo ženske ljepote, već i unutarnje snage. Međutim, posebice je zanimljiva usporedba biste Milice Banac iz 1912. s njenim reljefnim prikazom iz 1925., koji je prodavan 2014. godine putem aukcijske kuće Sotheby's u Londonu. Reljef, koji prikazuje Milicu Banac u profilu, načinjen je u pozlaćenoj bronci, a obiteljska priča tvrdi kako je sam Meštrović rastopio tri zlatnika za izvedbu pozlate. Sada već s prepoznatljivom kratkom bob frizurom, Milica ponovo rukama pridržava i oko sebe obgrljuje draperiju ogrtača, ovog puta demonstrirajući suzdržanost koja nije uočljiva u njenoj ranijoj bisti. Mladenačku senzualnost ovdje je zamijenila zrela gracioznost, a u posturi portretirane Milice prepoznajemo onaj isti duh i uzvišeno držanje bizantske kraljice po kojem je bila i ostala čuvena.

Dimenzije

custom h=74 cm

Opis

bronca, signirano na bazi, "MEŠTROVIĆ"

Informacije o istraživanju

Ponuđena bronca je jedna od tri poznate varijante poprsja koje je Ivan Meštrović izradio i posvetio Milici Banac, koju možemo smatrati pravom muzom umjetnika. Jedna mala glava Milice od bijelog gipsa (40x20x30 cm) nalazi se u Muzeju suvremene umjetnosti u Dubrovniku. Treća verzija, brončana skulptura, 3/4 figure (113 x 81 cm), koja je pripadala Milici Banac i njezinim nasljednicima, prodana je na aukciji u Sotheby'su u svibnju 2014. Bronca je inventarizirana/spominje se (vjerojatno u nekoj mjeri neprecizno) u Meštrovićevim dokumentima iz arhiva Sveučilišta Notre Dame, kutija GMST 10/22, pod "Portret, nepoznata žena, bronca, 1912.", inventar zbirke Vane Ivanovića, Formentor, Mallorca. Milica Banac (1888.-1970., rođena Popović, prvi brak Ivanović) bila je izuzetna ličnost prvog dijela XX. stoljeća u visokim europskim društvima, boraveći između Zagreba, Dubrovnika, Pariza, Londona i Monte Carla. Druga žena brodarskog magnata Bože Banca (1883.-1945.), Milica je bila žena svoga doba, njezino ponašanje, elegancija i visoka inteligencija činili su je iznimnim društvom. Najvjerojatnije je upoznala Meštrovića rano, tijekom svog prvog boravka u hrvatskoj, nakon 1910. godine. Milica i njezin drugi suprug, Božo Banac, su s kiparom bili bliski prijatelji, što lako potvrđuje njihova korespondencija, Bančeva zbirka Meštrovića i umjetnine posvećene Milici. Vane Ivanović, najstariji sin Milice iz njezina prvog braka, bio je izvanredna povijesna ličnost, čovjek svog vremena, koji je u potpunosti iskoristio svoje podrijetlo i obrazovanje da bi postao ključna figura 20. stoljeća. "Dandy" po pojavi, Hrvat porijeklom, a odgojem i obrazovanjem pravi Englez, školovao se na školi Westminster te Sveučilištu Cambridge. Bio je brodovlasnik, politički aktivist, diplomat i pisac, no prije svega strastveni kolekcionar i ljubitelj umjetnosti. Bez putovnice veći dio života, postao je hrvatskim državljaninom tek 1990. godine, a umro je u Londonu 1999. godine.

PODRIJETLO

napravljeno za Milicu Banac (1888 - 1970); od tada obiteljskim nasljeđem do Vane Ivanović, Dubrovnik, do 1969.; izvezeno do Formentor, Mallorca zatim u London.

DODATNE INFORMACIJE

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.