72. Tigar lovi [1956.]

Najvitalniji Filakovčevi kolorizmi i crtačke virtuoznosti dešavaju se na zvjerima i pticama. U povijesti hrvatskog slikarstva 20. stoljeća rijetki su primjeri lijepo slikanih životinja, a još manje je slikara animalista. Mašićeva perad, Medovićeve jarebice, Kraljevićeve patke i konji s početka prošlog stoljeća, pa Tiljkovi volovi, Becićeve mačke i oderana janjad ili pak Ružićeve ptice, konačno i Džamonjin jelen – prvorazredna su likovna djela, ali i epizodne pojave u stvaralaštvima ovih velikana. Zato kad se govori o animalizmu i njegovu rodonačelniku u modernoj hrvatsko likovnosti, onda valja istaknuti Filakovca i njegov opus u cjelini. Matko Peić, priređivač Filakovčeve izložbe u rodnome mu Slavonskom Brodu, gdje je bila izložena i slika „Tigar“, njegovu je slikarsku osobnost ovako opisao: Zahvaljujući djelima velikih flamanskih i francuskih slikara životinja koje je vidio u staroj budimpeštanskoj Galeriji i zahvaljujući peštanskom zvjerinjaku, a najviše zahvaljujući svom originalnom karakteru – Filakovac je postao hrvatski slikar koji može tvrditi da mu je iz ruku izišlo najviše lijepih šumskih i divljih životinja našega i stranog podrijetla. Vladimir Filakovac studirao je slikarstvo na budimpeštanskoj Akademiji, a ljeta je provodio u Vukovaru slikajući omiljene slavonske krajolike i životinjske motive za koje je kao pasionirani lovac imao trajnu sklonost i kontinuirani priliv "modela". Prvom izložbom u jednom budimpeštanskom likovnom salonu 1913. postigao je značajan uspjeh. S jednakim je uspjehom nastupio iste godine i u zagrebačkom Salonu Ullrich. Usred Velikoga rata s diplomom akademskog slikara vratio se u Osijek odakle su ga odmah poslali na bojište. Razdoblje od 1921. do 1923. proveo je u Beču baveći se grafikom i ilustracijama za časopise, a rijetka ulja koja je tih godina slikao portreti su i atelijerske studije aktova. Po povratku u domovinu često je „radno“ ljetovao u Hvaru, što je posljedovalo lijepim ciklusom uljanih pejzaža i veduta. Godine 1930., na poziv književnika Branislava Nušića, koji mu je bio prijatelj po "lovačkoj liniji", iz Osijeka je prešao u Beograd, gdje je radio kao ilustrator. Prvu beogradsku izložbu priredio je 1938. u Paviljonu Cvijete Zuzorić. U Zagrebu je iste godine sudjelovao na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti, a samostalno 1939. Tijekom predratne 1940. sa slikarom Petrom Dobrovićem radio je na ustroju likovne Akademije u Beogradu i ondje, sukladno najdražoj temi, pokrenuo je katedru za animalističko slikarstvo. Izbijanjem rata bio je prinuđen napustiti Beograd i početkom 1941. nastanio se u Zagrebu. Od 1948. bio je redovni profesor na zagrebačkoj Akademiji i sve dok nije umirovljen (1962.) studentima je predavao „plastičnu anatomiju životinja“. Početkom 50-ih kupio je kuću u Dubravi koja je svojim lijepim vrtom Filakovcu postala jednako vrijedan slikarski motiv kao i divlje životinje. BRP

Literatura

Matko Peić, Vladimir Filakovac / U povodu svečanog otkrivanja spomenika Vladimiru Filakovcu (katalog), Muzej Brodskog Posavlja, Slavonski Brod, str. 5-6 i str. 13

Dimenzije

width 96 cm, height 80.5 cm

Opis

ulje na platnu, signirano i datirano dolje desno, crnom, "V Filakovac (1)956"

Informacije o istraživanju

Djelo je bilo izloženo na retrospektivnoj izložbi "Vladimir Filakovac" u galeriji Vladimir Filakovac 15. 12. 2003. – 15. 1. 2004. Djelo je bilo izloženo na retrospektivnoj izložbi "Animalizam u djelu Vladimira Filakovca" u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu, 18.7. - 31.12.2011., a reproducirano je pod kataloškim brojem 7., pod naslovom "Tigar u hodu II".

Izlasci

1956.

DODATNE INFORMACIJE

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.