60. Portret Ferde Ivanuša [1910.]

Ovo dosad malo poznato ulje Kraljević je naslikao u (Slavonskoj) Požegi u kasnu jesen 1910. godine, u svom požeškom atelijeru kojeg je uspostavio u dvorištu kuće Kraljevićevih smještene na glavnom gradskom trgu. Bilo je to u vrijeme nakon povratka iz Münchena, gdje je završio slikarske studije na likovnoj Akademiji u klasi profesora Huga von Habermanna. Široki crtež i realistična impostacija muške figure – odjevene u zimski kaput s krznenim ovratnikom slikanima u tamnoj gami crnila sa sivim odsjajima te pozadinski zid slikan s malim gradacijama okera – zorno pokazuju da je, osim Habermannove poduke, Kraljević u Münchenu otkrio i zavolio kako tonsku modelaciju Vilhelma Leibla, tako i srebreni sjaj palete Diega Velázqueza. Naravno, na tim stilskim odrednicama ne završava Kraljevićev slikarski put. Već od iduće jeseni, točnije od dolaska u Pariz početkom rujna 1911. godine, u njegovu slikarstvu otpočela je preobrazba izraza. Blizina Cézanne-ova nasljeđa, svjetla bulevara i parkova te dotad neviđeni prizori iz velegradskog kulturnog i noćnog života potaknuli su inovativni nerv slikara da se okrene novim temama i da postane tvorac osobna stila utemeljenog na spoju sezanizma i ekspresionizma. O portretiranom gospodinu s ove Kraljevićeve slike valja kazati da je riječ o odvjetniku Ferdi Ivanušu koji je pravne studije završio u Beču, da je svirao violinu i hobistički koncertirao te da je u vrijeme izrade portreta bio sudski pristav u Požegi, a poslije i ugledni vlasnik odvjetničkog ureda u Bosanskom Šamcu sve do sloma Habsburške monarhije. Miroslav Kraljević, u razmaku od samo dvije godine, naslikao je svoj prvi i posljednji veliki autoportret, oba remek-djela - "Autoportret sa psom" u Münchenu 1910. na kraju akademskog školovanja i ekspresionistički "Autoportert" u Zagrebu 1912., šest mjeseci prije nego što je shrvan tuberkulozom umro. U tom minulom stoljeću koje je počelo nizom suprotstavljenih umjetničkih invokacija, radikalnih mijena i miješanja likovnih pokreta na jednoj su strani bili progresivni nastavljači slikarskog medija i tradicijske umjetnosti koji su svojim stvaralaštvima evoluirali modernizam, a na drugoj su strani bili revolucionari i deklasiratelji tradicije koji su inaugurirali avangardizam. Kraljević, u zamršenim zazivanjima promjena na prijelomu 19. i 20. stoljeća ide u red modernista osobita kova i superiornih slikarskih osobnosti koje su nadilazile zavičajne granice. Unutar njih pak, zbog ključnog Kraljevićeva impulsa za novi smjer hrvatskog slikarstva, vrhunski značaj njegova opusa ne blijedi ni danas. Tijekom slikarski fulminantne pariške godine (1911/1912.) mladog, dvadeset i šestogodišnjeg slikara zahvatila je epohalna involucija osjećaja. Novo stanje duha s novim sadržajnim i oblikovnim potencijalom pa i pariška umjetnička scena prvoga desetljeća 20. stoljeća pružili su mu neiscrpan izvor motiva, dali osnovu za „novu osjećajnost“ u izrazu i otkrili mu čari života bez granica. Otisnuvši se iz zavičajne Požege, preko Beča i Münchena stigao je u Pariz, iskusio čari flanerstva i usvojio vrijednosti čistog slikarstva. Slikajući svijet modernog velegrada i jastva u njemu priključio se europskoj struji propitivanja vlastite sudbine i doživljaja sa zavidnom ekspresivnošću te stvorio djelo čija je upravo pariška dionica slikarski vrhunac hrvatske likovne moderne. S Kraljevićevim portretima i autoportretima hrvatska se slikarska moderna i identitet njezina prvaka visoko uglavljuju u kozmopolitsku produkciju moderne Europe, kao što su nekoliko stoljeća ranije svoj identitet i djela u vrhunce europske renesanse ugradili velikani Julijo Klović i Andrija Medulić. Slikarstvo Miroslava Kraljevića, poniklo u Hrvatskoj, a fortissimo doseglo u Francuskoj, obogatilo nas je i s pravom se njime ponosimo. Njegov opus, osim što zrcali slikarov moderni identitet i visoke umjetničke domete, slavi i kozmopolitsku prirodu likovne scene prije Velikog rata i afirmira vrijednosti europskog kulturnog kruga koje su preuzimali i umjetnici u Hrvatskoj, a često ih i sinkrono gradili. BRP

Literatura

Igor Zidić, Miroslav Kraljević / Kratak put po dugoj stazi (katalog izložbe u Galeriji Adris), Adris Grupa, Rovinj, 2004. str. 6-8 Nikša Nezirović, Monografija Bosanskog Šamca / od najranijih vremena do 1945., Šamac, 2011.

Dimenzije

width 35 cm, height 43 cm

Opis

ulje na kartonu, signirano inicijalima i datirano dolje desno, crnom, "MK 1910"

Informacije o istraživanju

Djelo je praćeno ekspertizom Igora Zidića iz 1998. godine. Portret prikazuje odvjetnika Ferdu Ivanuša. Nakon pravnog studija u Beču Ivanuš postaje sudski pristav u Požegi, a poslije i ugledni vlasnik odvjetničkog ureda u Bosanskom Šamcu sve do sloma Habsburške monarhije. Na poleđini djela nalazi se izjava kćeri Kraljevićeva modela: "Mogu potvrditi da je ovo slikao Miroslav Kraljević i da slika predstavlja moga oca dr. Ferdu Ivanuša u el. Požega 1910. god. / (?) Nada"

Izlasci

1910.

PODRIJETLO

Povijesna zbirka dr. Ferde Ivanuša; posljednih 30 godina dio značajne privatne zagrebačke zbirke.

DODATNE INFORMACIJE

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.