77. Sumrak u Kuni [cca. 1910.]

Mato Celestin Medović (Kuna Pelješka, 1857. – Sarajevo, 1920.) jedan je od najistaknutijih hrvatskih slikara. Rođen je u malome mjestu na otoku Pelješcu kao jedan od sedmero djece u težačkoj obitelj koja je rano ostala bez oca. Odmalena je pokazivao sklonost učenju i knjizi, ali mu prvi učitelji nisu mogli priuštiti besplatno školovanje. Međutim, 1866. godine brigu o njegovu školovanju uzimaju na sebe fratri iz crkve i samostana u Kuni te tako kao dječak napušta obiteljski dom. Polaganjem franjevačkih zavjeta uzeo je redovničko ime Celestin. Medović u tom razdoblju, dok je živio u dubrovačkom samostanu Male braće, najviše slika sakralne motive te oltarne pale za crkve. Nedugo nakon Medovićeva ređenja za svećenika u posjet dubrovačkim fratrima došao je general franjevačkoga reda koji je ohrabrio fra Celestina u slikarskim naporima. Tada je Medović dobio dopuštenje za studij slikarstva u Rimu. Tamo je ponekad skinuo habit, atelje mu nije bio unutar samostana, provodio je vrijeme u ženskom društvu, nije se ponašao poput redovnika i često nije bio pod budnim okom svojih nadređenih – zbog svega toga upadao je u probleme s Redom kojemu se zavjetovao na poslušnost te ga je general Reda pozvao u Dubrovnik. S 30 godina Medović je imao prvu, doduše malu, izložbu u Zagrebu na kojoj nije prisustvovao. Ubrzo je uspio dobiti dopuštenje svoga provincijala za studij u Münchenu gdje stvara jedno od svojih najpoznatijih i najnagrađivanijih djela – Bakanal (1893.). Godinu kasnije, nakon mnogo sukoba i prigovora u Redu, zatražio je sekularizaciju te se seli u Zagreb u kojem prijateljeva s Bukovcem. Uskoro odlazi u Pariz te izlaže i u Kopenhagenu. Sekularizacija mu je odobrena 1897. godine kada odlazi u Zagrebačku nadbiskupiju kao dijecezanski svećenik. Početkom 20. stoljeća izlaže u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Opatiji, Beču, Parizu, Beogradu, Sofiji, tijekom čega mnoge slike i prodaje. Nakon burnoga života izvan rodnoga mjesta, nakon svađi i oštrih kritika, pogotovo Izidora Kršnjavog, otišao je u svoju rodnu Kunu gdje je proveo zadnjih 10-ak godina života, uz kratki prekid zbog odlaska u Beč, slikajući izrazito uspješne pejzaže i marine. Shrvan bolešću u oporuci je ostavio zemlju nećacima, a isplatio je i nećakinje. Pokopan je u rodnome kraju, uz crkvu svetoga Spasa oko koje je tijekom života sadio čemprese. Njegova je kuća na Pelješcu, s mnogim vrijednim djelima, izgorjela tijekom Drugoga svjetskog rata. Medović je počeo svoj slikarski put oponašanjem slika Blažene Djevice Marije i mnogih drugih religioznih motiva do kojih je mogao doći u samostanu. Nije bio zadovoljan studijem slikarstva u Rimu zbog nametnutog mu profesora nazarena. Želio je slikati slobodnije, na živim modelima te je našao utjehu kod slikara Grandija kod kojeg je usvojio akademizam i narativni realizam te je počeo slobodnije slikati s većim rasponom boja. Jedno vrijeme studirao je i u Firenci u kojoj je slikao mnoge portrete. U to je doba restaurirao stare slike, slikao je i izrađivao freske po franjevačkim talijanskim samostanima. Između Italije i studija u Münchenu, koji je počeo 1888. godine, dvije je godine proveo u Dubrovniku gdje je slikao pretežno religiozne motive, portrete i rodni zavičaj – groblje u Kuni i samostan Delorita. S 30 godina počeo je studij u Münchenu koji je ostavio veliki utjecaj na već dosta formiranog ne tako mladog slikara. Tamo stvara remek-djela – Sv. Magdalenu i Bakanal. Realistična münchenska struja utjecala je na njegove portrete – na Portret starca i Sv. Bonaventuru, te je izučio slikanje i razradu detalja na slikama. Nakon pet godina, na poziv generala reda, vratio se u Dubrovnik i Kunu što je fratar shvatio kao stagnaciju, ili pak nazadovanje, u slikarskoj karijeri. U tome razdoblju slikao je oltarske pale i portrete koji su bili iznimno traženi. Naizmjenično je u Zagrebu i Kuni proveo kraj 19. stoljeća i prvih nekoliko godina 20. stoljeća. U Zagrebu je Medović izvršio narudžbu Izidora Kršnjavoga za četiri slike povijesti Hrvata. Pod utjecajem Bukovčeva plenerizma počeo je slikati na otvorenom svjetlijom paletom boja. U zagrebačkoj fazi pretežno je slikao portrete, povijesne i sakralne motive. Zauvijek je otišao iz Zagreba 1907. godine kada je počela njegova rana pelješka faza u kojoj je usavršio slikanje pejzaža širokog kolorita, impresionističkom manirom i vedrim bojama. Prepoznatljiva Medovićeva boja jest boja vrijesa – ljubičasta, ali često je slikao i drugu vrstu bilja – žutu brnistru i smilje. Uz pejzaž slikao je i mrtvu prirodu – sve ono što je vidio oko sebe – voće, ribu koju je sam znao loviti. Potreba za nečim novim i uzbudljivim odvela ga je u Beč u kojem je boravio od 1912. do 1914. godine. U Beču je slikao po narudžbama i skoro isključivo u ateljeu. Početkom Prvoga svjetskog rata vratio se Kunu kako bi što više pomogao sumještanima u ratnim neprilikama. U slikanju se vratio impresionizmu te lako stvara nove pejzaže i marine. Medović je jedan od rijetkih slikara koji se ostvario u mnogim poljima – uspješno je slikao povijesne, sakralne, antičke motive, portrete, mrtvu prirodu, marine te pejzaže. Medović je inspiraciju za pejzaže crpio iz rodnog kraja – Pelješca. Na platno je stavljao more, krajolik s prepoznatljivim cvijećem te staro mistično groblje u Kuni s neizbježnim čempresima. Za slikanje pejzaža izlazi iz ateljea u prirodu te slika u pleneru. Ulje na platnu manjeg formata (23 x 40 cm) horizontalnom je linijom po sredini podijeljeno na dva dijela. U donjem dijelu prevladavaju tamniji tonovi zlatno-smeđe i crne boje koje osvježavaju bijeli mrljasti cvjetovi na visokoj stabljici. Polje između cvijeća i horizonta postupno postaje tamnije da bi na samom spajanju zemlje s nebom bilo crno. Na desnom dijelu slike krošnje su crnogorice kunskoga groblja koje se spajaju u jednoličnu tamnu masu. U gornjem dijelu kompozicije prevladava bajkovito nebo s kojega je sunce nedavno zašlo. Naglašen je kontrast između tamnog i mračnog drveća oko groblja i livade te ozarenoga rumenog neba na kojem se kroz sivkaste oblake probija malo modroga noćnog neba. Dr. Vera Kružić-Uchytil u ekspertizi o slici datira je na početak 20. stoljeća argumentirajući tvrdnju Medovićevim poetičnim prikazivanjem rodnog pelješkog kraja. Također potvrđuje autentičnost Medovićeva potpisa u donjem lijevom kutu slike. (M.C.)

Dimensions

width 40.5 cm, height 23 cm

Description

ulje na platnu, signirano i monogramirano dolje lijevo, crvenom, "M.C. Medović"

Research information

Djelo je popraćeno ekspertizom Vere Kružić Uchytil.

Dating

cca. 1910.

ADDITIONAL INFORMATION

For clarifications regarding the bidding procedure, hammer price costs, guarantee, payment, and collection terms for the winning lot, we recommend carefully reading/re-reading the Bidding Regulations.

For additional information regarding the lot and the auction, please contact the Art Consultants Department.