The photos of the lot are informative and indicative, and cannot provide a highly detailed view of the object from all angles. We recommend a careful physical inspection of the lot before bidding.
The photos of the lot are informative and indicative, and cannot provide a highly detailed view of the object from all angles. We recommend a careful physical inspection of the lot before bidding.
Slikar Mato Celestin Medović (Kuna, 1857. - Sarajevo, 1920.) jedan je od rodonačelnika i ključnih predstavnika slikarstva hrvatske Moderne. Kao mladić odlazi u Dubrovnik gdje se školuje te nešto kasnije i zaređuje u franjevačkom samostanu Male braće. Njegova se umjetnička karijera razvija postepeno te započinje izradom crteža. Prekretnica se u Medovićevu stvaralaštvu zbila 1879. godine, kada ga posjećuje budući bliski prijatelj Vlaho Bukovac i ohrabruje da počne slikati uljem na platnu. Ubrzo započinje studij slikarstva u rimskom samostanu San Isidoru, okupljalištu Nazarenaca, s kojima, međutim, ne uspijeva pronaći zajednički stilski jezik. Nakon više godina boravka u Italiji, tijekom kojih proučava i slikarstvo starih majstora, upisuje Münchensku akademiju i počinje slikati historijska djela većih dimenzija. Idućih godina Medović se povremeno vraća u rodnu Kunu, a zatim više od desetljeća provodi u Zagrebu te uz Bukovca usvaja plenerizam. Posljednjih dvanaest godina života pelješki se slikar, uz kraći boravak u Beču, vraća u svoj rodni kraj, što se odražava i u njegovim omiljenim slikarskim motivima tog razdoblja.
Medovićev stilski razvoj ne prati uobičajene faze slikarskog sazrijevanja. Intenzivnije se počinje baviti slikarstvom tek za vrijeme boravka u Rimu gdje, unatoč protivljenju nazarenskoj stilizaciji i akademskoj dosljednosti, slika uglavnom sakralne motive bez živih modela. Odlaskom na Münchensku akademiju kao tridesetogodišnjak, slikar se počinje oslobađati zastarjelih slikarskih pristupa i izrađuje svoje prvo afirmirano remek-djelo, Bakanal, koje će nagovijestiti njegove stilske mijene u nadolazećoj „zagrebačkoj fazi“. Tada, uz poneke portrete, uglavnom izvodi velike historijske kompozicije te se priklanja historicističkom akademizmu sa zamjetnim prodorima realizma i naturalizma. Boraveći i radeći u Bukovčevu atelijeru preuzima njegovu sklonost improvizaciji, temperamentan potez te snažniji i svjetliji kolorit. Posljednjih desetljeća života Medović više no prije slika u neposrednom kontaktu s prirodom.
Medovićev je interes za prikaz mora prisutan već u ranom zagrebačkom razdoblju i javlja se na pozadinama historijskih i genre kompozicija. Oko 1898. godine, kada se slikar počinje intenzivnije družiti s drugim umjetnicima, njegov se izričaj te izbor motiva oslobađaju tradicionalnog pristupa i kanona. Tako se već u prvim godinama 20. stoljeća morski pejzaž pojavljuje kao samostalan motiv na njegovim djelima. Medovićeve ranije prikaze obale, još pod utjecajem Münchenske akademije, karakterizira prigušeni kolorit, dok se u zrelim godinama on postupno, sve više, prepušta impresionističkom stilskom leksiku. Tijekom učestalih boravaka na Pelješcu, osim kada izrađuje mrtve prirode, Medović većinom slika en plein air. U to vrijeme, odnosno nakon 1900. godine, nastaju njegova najveća koloristička dostignuća: rasvijetljeni mediteranski krajolici sa žarko žutom, ružičastom i ljubičastom vegetacijom te prizori marina u kojima se poigrava odsjajima na površini mora u različito doba dana. Prepoznatljive Medovićeve marine zapravo su studije odnosa svjetla i boje neba prema pokrenutoj površini mora. U njima slikar virtuozno bilježi trenutačno gibanje morske pučine i ugođaj koji stvara topla svjetlost sutona, jarko podnevno sunce ili mjesečina. Na tipičan način i na ovdje predstavljenom prizoru Medović odlučnim potezima kista dočarava blago uzburkanu morsku površinu i dva osamljena čamca što se ljuljaju na valovima, dok se kroz meke oblake toplo svjetlo zalaska sunca odražava na površini mora, stvarajući lirski ugođaj. Modrinu mora i neba na ovoj je slici slikar zamijenio gotovo u potpunosti bikromatskom, ljubičasto-sivom i narančastom paletom te na taj način uhvatio jedan čas južnodalmatinskog sutona.
References
KRUŽIĆ-UCHYTIL, Vera. "Mato Celestin Medović", Grafički Zavod Hrvatske, Zagreb, 1978.
KRUŽIĆ-UCHYTIL, Vera. "Mato Celestin Medović - retrospektiva povodom 70. obljetnice smrti", Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb; Umjetnička galerija, Dubrovnik, 1990.
ZIDIĆ, Igor. "Mato Celestin Medović - retrospektiva", Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2012.
Dimensions
width 78 cm, height 60 cm
Description
ulje na platnu, signirano i monogramirano dolje desno, narančastom, "MC Medović"
Research information
Djelo je popraćeno ekspertizom Vere Kružić Uchytil.
Dating
1908.-1912.
ADDITIONAL INFORMATION
For clarifications regarding the bidding procedure, hammer price costs, guarantee, payment, and collection terms for the winning lot, we recommend carefully reading/re-reading the Bidding Regulations.
For additional information regarding the lot and the auction, please contact the Art Consultants Department.
Detalii
Slikar Mato Celestin Medović (Kuna, 1857. - Sarajevo, 1920.) jedan je od rodonačelnika i ključnih predstavnika slikarstva hrvatske Moderne. Kao mladić odlazi u Dubrovnik gdje se školuje te nešto kasnije i zaređuje u franjevačkom samostanu Male braće. Njegova se umjetnička karijera razvija postepeno te započinje izradom crteža. Prekretnica se u Medovićevu stvaralaštvu zbila 1879. godine, kada ga posjećuje budući bliski prijatelj Vlaho Bukovac i ohrabruje da počne slikati uljem na platnu. Ubrzo započinje studij slikarstva u rimskom samostanu San Isidoru, okupljalištu Nazarenaca, s kojima, međutim, ne uspijeva pronaći zajednički stilski jezik. Nakon više godina boravka u Italiji, tijekom kojih proučava i slikarstvo starih majstora, upisuje Münchensku akademiju i počinje slikati historijska djela većih dimenzija. Idućih godina Medović se povremeno vraća u rodnu Kunu, a zatim više od desetljeća provodi u Zagrebu te uz Bukovca usvaja plenerizam. Posljednjih dvanaest godina života pelješki se slikar, uz kraći boravak u Beču, vraća u svoj rodni kraj, što se odražava i u njegovim omiljenim slikarskim motivima tog razdoblja.
Medovićev stilski razvoj ne prati uobičajene faze slikarskog sazrijevanja. Intenzivnije se počinje baviti slikarstvom tek za vrijeme boravka u Rimu gdje, unatoč protivljenju nazarenskoj stilizaciji i akademskoj dosljednosti, slika uglavnom sakralne motive bez živih modela. Odlaskom na Münchensku akademiju kao tridesetogodišnjak, slikar se počinje oslobađati zastarjelih slikarskih pristupa i izrađuje svoje prvo afirmirano remek-djelo, Bakanal, koje će nagovijestiti njegove stilske mijene u nadolazećoj „zagrebačkoj fazi“. Tada, uz poneke portrete, uglavnom izvodi velike historijske kompozicije te se priklanja historicističkom akademizmu sa zamjetnim prodorima realizma i naturalizma. Boraveći i radeći u Bukovčevu atelijeru preuzima njegovu sklonost improvizaciji, temperamentan potez te snažniji i svjetliji kolorit. Posljednjih desetljeća života Medović više no prije slika u neposrednom kontaktu s prirodom.
Medovićev je interes za prikaz mora prisutan već u ranom zagrebačkom razdoblju i javlja se na pozadinama historijskih i genre kompozicija. Oko 1898. godine, kada se slikar počinje intenzivnije družiti s drugim umjetnicima, njegov se izričaj te izbor motiva oslobađaju tradicionalnog pristupa i kanona. Tako se već u prvim godinama 20. stoljeća morski pejzaž pojavljuje kao samostalan motiv na njegovim djelima. Medovićeve ranije prikaze obale, još pod utjecajem Münchenske akademije, karakterizira prigušeni kolorit, dok se u zrelim godinama on postupno, sve više, prepušta impresionističkom stilskom leksiku. Tijekom učestalih boravaka na Pelješcu, osim kada izrađuje mrtve prirode, Medović većinom slika en plein air. U to vrijeme, odnosno nakon 1900. godine, nastaju njegova najveća koloristička dostignuća: rasvijetljeni mediteranski krajolici sa žarko žutom, ružičastom i ljubičastom vegetacijom te prizori marina u kojima se poigrava odsjajima na površini mora u različito doba dana. Prepoznatljive Medovićeve marine zapravo su studije odnosa svjetla i boje neba prema pokrenutoj površini mora. U njima slikar virtuozno bilježi trenutačno gibanje morske pučine i ugođaj koji stvara topla svjetlost sutona, jarko podnevno sunce ili mjesečina. Na tipičan način i na ovdje predstavljenom prizoru Medović odlučnim potezima kista dočarava blago uzburkanu morsku površinu i dva osamljena čamca što se ljuljaju na valovima, dok se kroz meke oblake toplo svjetlo zalaska sunca odražava na površini mora, stvarajući lirski ugođaj. Modrinu mora i neba na ovoj je slici slikar zamijenio gotovo u potpunosti bikromatskom, ljubičasto-sivom i narančastom paletom te na taj način uhvatio jedan čas južnodalmatinskog sutona.
ADDITIONAL INFORMATION
For clarifications regarding the bidding procedure, hammer price costs, guarantee, payment, and collection terms for the winning lot, we recommend carefully reading/re-reading the Bidding Regulations.
For additional information regarding the lot and the auction, please contact the Art Consultants Department.
References
KRUŽIĆ-UCHYTIL, Vera. "Mato Celestin Medović", Grafički Zavod Hrvatske, Zagreb, 1978.
KRUŽIĆ-UCHYTIL, Vera. "Mato Celestin Medović - retrospektiva povodom 70. obljetnice smrti", Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb; Umjetnička galerija, Dubrovnik, 1990.
ZIDIĆ, Igor. "Mato Celestin Medović - retrospektiva", Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2012.
Dimensions
width 78 cm, height 60 cm
Description
ulje na platnu, signirano i monogramirano dolje desno, narančastom, "MC Medović"
Research information
Djelo je popraćeno ekspertizom Vere Kružić Uchytil.
