23. Bakarski zalijev [cca. 1925.]

Menci Clement Crnčić (Bruck na Muri, 1865. – Zagreb, 1930.) istaknuti je hrvatski slikar i prvi hrvatski školovani grafičar. Rodio se u današnjoj Austriji u obitelji slavonskih korijena. Otac mu je bio u vojničkome zvanju te je i Clement krenuo tim putem, međutim, otpušten je iz vojničke gimnazije sa 17 godina zbog fizičke nesposobnosti. Studirao je slikarstvo na Akademiji u Beču, a zatim i u Münchenu kod prof. Nikolausa Gysisa koji je ostavio veliki utjecaj na Crnčićev rad. Za vrijeme studija već je počeo izlagati – tako su njegove slike predstavljene 1891. godine na međunarodnoj Izložbi Društva za umjetnost i obrt te kasnije i na izložbama u Zagrebu, Budimpešti, Sankt Peterburgu i Parizu. Predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu, Isidor Kršnjavi, prepoznao je u Crnčiću izraziti talent za grafiku te ga je poslao na studij u Beč kod grafičara Williama Ungera. Tijekom tog studija Crnčić je dobio Fugerovu zlatnu medalju za najbolji rad te specijalnu nagradu Akademije. Danas se devet njegovih grafika nalazi u bečkoj zbirci Albertina. Do preseljenja u Zagreb 1900. godine živio je naizmjenično u Beču i Lovranu. Prvu samostalnu izložbu imao je 1900.–1901. godine. Iskazao se i u pedagoškom radu. S Čikošem Sesijom osnovao je 1903. godine u Zagrebu privatnu slikarsku školu, u kojoj je i predavao do kraja života, koja je bila temelj za današnju Akademiju likovnih umjetnosti. S 45 godina sklopio je brak s Linom Virant, slikaricom, s kojom je imao sina i kćer. Izgradio je vilu u Novom Vinodolskom u kojoj je provodio sve slobodno vrijeme. Član JAZU-a (današnji HAZU) postao je 1919. godine te je osam godina bio i ravnatelj Strossmayerove galerije starih majstora. 1927. godine izbio je požar u njegovu ateljeu te su tad uništena mnoga Crnčićeva djela. Rad su mu obilježila mnoga putovanja. Po Europi je putovao s književnikom Milanom Šenoom, s Otonom Ivekovićem po Italiji i Bosni i Hercegovini, s Čikošem Sesijom i Tomislavom Krizmanom proveo je jedno vrijeme u Gorskom kotaru kada je izradio ciklus slika toga kraja. Preminuo je 1930. godine u Zagrebu. U najranijim Crnčićevim radovima, nastalim tijekom školovanja u Beču, prevladavaju portreti. Djela nastala tijekom školovanja na akademiji u Münchenu pod utjecajem su münchenske realistične škole (Slavonac runi kukuruz, 1891.). U idućim razdobljima više stvara marine i primorske pejzaže te će more ostati stalni motiv u Crnčićevu stvaralaštvu. Živo je prikazivao sve pojave na moru – od mirnoga mora, mreškanja površine mora, morske pjene pa do olujnih valova. Bukovčev plenerizam utjecao je i na Crnčićev rad – njegova paleta postala je otvorenija, svjetlija. Boju je nanosio pastozno te nije previše razrađivao detalje. Kritika ističe slike Izgled s Bellaviste (oko 1900.), Bonaca (1906.), Školj sv. Marka (1908.) kao ponajbolje Crnčićeve radove. Izučio se kao pejzažist te je slikao krajolike Istre, Hrvatskog primorja i Dalmacije, ali čak i Zagreba, Slunja, rijeke Korane. Put na Velebit 1911. godine promijenio je njegov izraz – slike počinju biti sive i bijele, tanko nanosi boju, nestaje naglašeni kolorizam. Od izgradnje vile u Novom Vinodolskom 1913. godine to mjesto postaje čest motiv njegovih slika. Zadnjih 10-ak godina života bavi se problemom svjetla, slika tamnijim bojama, te se na slikama pojavljuju i ljudski likovi. Počinje slikati motive s Krka, opet pretežito morske. Slikao je on međutim i portrete (Portret nadbiskupa dr. Antuna Bauera, 1927., obiteljski portreti, autoportreti) te mrtvu prirodu s prevladavajućim motivom ribe. Velika je Crnčićeva uloga kao grafičara. Po uzoru na bečkoga učitelja Ungera opredijelio se za bakropis. Prvi je u nas grafiku primijenio kao sredstvo samostalnog umjetničkog izraza, izjednačivši ju sa slikarstvom i kiparstvom. Prikazuje uglavnom krajolike, portrete i žanr-prizore, a najbolji radovi nastaju nakon 1920. godine kad se udaljio od prvog profesora i postao samostalan. Uz to dio njegovog opusa čine i crteži i skice za skoro svako djelo. Njegove su ga karikature dovele do toga da je postao osnivač i suradnik humorističnog lista Satir. Ulje na platnu Hreljin – Pogled na Bakarski zaljev nastalo je u zadnjih pet godina Crnčićeva života i stvaranja, međutim, vjerojatno prije nego što ga je pogoršanje zdravstvenog stanja spriječilo da odlazi iz Zagreba na more. Panoramski prikaz pejzaža, osobito morskog, iznosio je cijeli život. Na vertikalnoj postavljenoj kompoziciji pogledu je najbliža suncem osvijetljena vegetacija u kamenu, zatim slijedi tamnozelena litica na kojoj stoje ostatci srednjovjekovnog starog grada Hreljina te u daljini Bakarski zaljev s kopnom koji se na horizontu, skoro neprimjetno, spaja s oblačnim nebom. More bliže uvali tamnije je plave boje, što se više približava horizontu postaje svjetlije, skoro pa bijelo, kao da se u mirnoj površini mora odražavaju bijeli gusti oblaci. Vidljiv je kontrast u tamnijim, pogotovo onim dijelovima vegetacije u hladu, tonovima u prvom planu te rasvijetljene palete boje u drugome planu slike. Detalji nisu pomno izrađeni, obrisi vegetacije i staroga grada su bez jasnih i čvrstih kontura. U ovome krajoliku bez ljudi, tipičnome za Crnčića, vlada mir i spokoj.

Dimensions

width 45 cm, height 59 cm

Description

ulje na platnu, signirano dolje lijevo, smeđom, "M.Cl. Crnčić"

Research information

Djelo je izloženo i reproducirano u katalogu izložbe "Menci Clement Crnčić: retrospektivna izložba", Umjetnički paviljon u Zagrebu, Zagreb, 1991., na stranici 87. pod kataloškim brojem 121. "Hreljin - pogled na Bakarski zalijev".

Dating

cca. 1925.

ADDITIONAL INFORMATION

For clarifications regarding the bidding procedure, hammer price costs, guarantee, payment, and collection terms for the winning lot, we recommend carefully reading/re-reading the Bidding Regulations.

For additional information regarding the lot and the auction, please contact the Art Consultants Department.