The photos of the lot are informative and indicative, and cannot provide a highly detailed view of the object from all angles. We recommend a careful physical inspection of the lot before bidding.
The photos of the lot are informative and indicative, and cannot provide a highly detailed view of the object from all angles. We recommend a careful physical inspection of the lot before bidding.
Milivoj Uzelac (Mostar, 1897. – Cotignac, 1977) istaknuti je hrvatski slikar, predstavnik međuratnog modernizma. U Banjoj Luci počelo je njegovo formalno obrazovanje kod Pere Popovića, kada je i upoznao Vilka Gecana s kojim će do kraja života njegovati i prijateljski i poslovni odnos. Studiranje na zagrebačkoj akademiji prekinulo je izbacivanje zbog nediscipline – provalio je u kuću svoga profesora Mencija Klementa Crnčića. Početkom Prvoga svjetskog rata izbjegao je mobilizaciju i dezertirao u Prag te je molio Vlahu Bukovca da ga primi u svoju klasu, ali je on to odbio. U Pragu se razvila njegova opčinjenost Kraljevićem, i posredno Cézanneom. Povratkom u Zagreb 1919. godine i izlaganjem na Proljetnom salonu s neformalnom skupinom mladih slikara, zvanom Praška četvorica, najavio je smjenu generacija na hrvatskoj likovnoj sceni. Ubrzo je prvi put otišao u Pariz u kojemu se upoznao s neokubizmom. U Francuskoj je susreo Natašu Miklaševskaju koju je oženio i često prikazivao na svojim slikama. Od 1923. do kraja života živi u Francuskoj. Mnoge su mu žene bile inspiracija za slike, ali zadnja i najduža muza bila je Rosemarie La Rayère. Zadnjih petnaestak godina života živio je mirnije slikajući na farmi u Cotignacu, mjestu u kojem je i pokopan.
U slikarskim počecima najveći utjecaj na Uzelčevo stvaranje bio je prerano preminuli Kraljević te Pero Popović, koji mu je davao slobodu u slikanju. U praškim godinama slikao je i crtao s lakoćom u atelijeru Jana Preislera. Tamo je susreo Čehinju Viktoriju, prvu od nekoliko žena koje su mu pozirale za portrete. S 23 godine, povratkom u Zagreb, naslikao je svoje prvo veliko djelo, prekretnicu u svome stvaralaštvu – U ateljeu boema u kojem u hedonističkom prikazu slika sebe, prijatelja slikara Gecana te ženski akt okrenut leđima, te najavljuje oproštaj od ekspresionizma. U to je doba slikao nereprezentativne prizore – ljude s ruba društva, kavanu i boemu. Prvim odlaskom u Pariz počeo je slikati u dva plana redukcionističkim postupkom. Reprezentativno djelo toga razdoblja jest Sfinga velegrada (Danaja). Odmakao se od mimetičkog prikazivanja te se približava apstrakciji. Ključno djelo naslikao je 1923. godine – Autoportret pred barom u kojem je dokinuo načelo jedinstva te je sebe prikazao unutar kompozicije pune vulgarnosti i lascivnosti. Ta se slika može shvatiti kao oproštaj s Hrvatskom, koja je bila premala za njegov genij, te je tada Zagreb zamijenio s Gradom Svjetla. U Parizu je slikao prema narudžbama portrete, pejzaže i gradske prizore, te je pronašao novu muzu – violončelisticu Lotic Hermann koju brzo zamjenjuje s Rosemarie de La Rayère koja je unijela dotad neviđenu intimu u njegov rad. Još je jedna žena ostavila trag na Uzelcu – crnačka pijanistica Alice Nardale koja mu je bila nadahnuće za mnoga djela.
Slučajan susret s Alice na pariškim ulicama prerast će u intimno prijateljstvo. Tako u 30-im godina 20. stoljeća Uzelac razvija motiv crnih ženskih i muških tijela. U ovome je djelu u prvom planu naga majka koja u čučnju doji dijete pridržavajući ga desnom rukom te lijevom rukom dodiruje majmuna. Lak na metaliziranoj podlozi pridonosi dojmu da se radi o skulpturalnim oblicima, koža likova djeluje poput bronce, kao da blista. Slika djeluje impersonalno, čak i stereotipno, ali prikazuje ljepotu tijela. U drugom planu, u pozadini, podsjećajući na crteže u špiljama, jednostavno su prikazane scene lova ili rata te nešto detaljnije dvije zebre u lijevom donjem kutu slike. Ambijent je vrlo slabo naznačen tim grafizmima koji prikazuju scene iz ljudskoga života te afričke životinje, Vrlo slične prikaze Uzelac je stvarao na pločama iz Palais du Sport.
References
Milivoj Uzelac – retrospektiva 1916 – 1970. Moderna galerija.
Dimensions
width 92 cm, height 106 cm
Description
ulje na šperploči, signirano dolje desno, crnom, "Uzelac M."
Dating
cca. 1930.
PROVENANCE
povijesna privatna zbirka, Francuska, Provansa
ADDITIONAL INFORMATION
For clarifications regarding the bidding procedure, hammer price costs, guarantee, payment, and collection terms for the winning lot, we recommend carefully reading/re-reading the Bidding Regulations.
For additional information regarding the lot and the auction, please contact the Art Consultants Department.
Detalii
Milivoj Uzelac (Mostar, 1897. – Cotignac, 1977) istaknuti je hrvatski slikar, predstavnik međuratnog modernizma. U Banjoj Luci počelo je njegovo formalno obrazovanje kod Pere Popovića, kada je i upoznao Vilka Gecana s kojim će do kraja života njegovati i prijateljski i poslovni odnos. Studiranje na zagrebačkoj akademiji prekinulo je izbacivanje zbog nediscipline – provalio je u kuću svoga profesora Mencija Klementa Crnčića. Početkom Prvoga svjetskog rata izbjegao je mobilizaciju i dezertirao u Prag te je molio Vlahu Bukovca da ga primi u svoju klasu, ali je on to odbio. U Pragu se razvila njegova opčinjenost Kraljevićem, i posredno Cézanneom. Povratkom u Zagreb 1919. godine i izlaganjem na Proljetnom salonu s neformalnom skupinom mladih slikara, zvanom Praška četvorica, najavio je smjenu generacija na hrvatskoj likovnoj sceni. Ubrzo je prvi put otišao u Pariz u kojemu se upoznao s neokubizmom. U Francuskoj je susreo Natašu Miklaševskaju koju je oženio i često prikazivao na svojim slikama. Od 1923. do kraja života živi u Francuskoj. Mnoge su mu žene bile inspiracija za slike, ali zadnja i najduža muza bila je Rosemarie La Rayère. Zadnjih petnaestak godina života živio je mirnije slikajući na farmi u Cotignacu, mjestu u kojem je i pokopan.
U slikarskim počecima najveći utjecaj na Uzelčevo stvaranje bio je prerano preminuli Kraljević te Pero Popović, koji mu je davao slobodu u slikanju. U praškim godinama slikao je i crtao s lakoćom u atelijeru Jana Preislera. Tamo je susreo Čehinju Viktoriju, prvu od nekoliko žena koje su mu pozirale za portrete. S 23 godine, povratkom u Zagreb, naslikao je svoje prvo veliko djelo, prekretnicu u svome stvaralaštvu – U ateljeu boema u kojem u hedonističkom prikazu slika sebe, prijatelja slikara Gecana te ženski akt okrenut leđima, te najavljuje oproštaj od ekspresionizma. U to je doba slikao nereprezentativne prizore – ljude s ruba društva, kavanu i boemu. Prvim odlaskom u Pariz počeo je slikati u dva plana redukcionističkim postupkom. Reprezentativno djelo toga razdoblja jest Sfinga velegrada (Danaja). Odmakao se od mimetičkog prikazivanja te se približava apstrakciji. Ključno djelo naslikao je 1923. godine – Autoportret pred barom u kojem je dokinuo načelo jedinstva te je sebe prikazao unutar kompozicije pune vulgarnosti i lascivnosti. Ta se slika može shvatiti kao oproštaj s Hrvatskom, koja je bila premala za njegov genij, te je tada Zagreb zamijenio s Gradom Svjetla. U Parizu je slikao prema narudžbama portrete, pejzaže i gradske prizore, te je pronašao novu muzu – violončelisticu Lotic Hermann koju brzo zamjenjuje s Rosemarie de La Rayère koja je unijela dotad neviđenu intimu u njegov rad. Još je jedna žena ostavila trag na Uzelcu – crnačka pijanistica Alice Nardale koja mu je bila nadahnuće za mnoga djela.
Slučajan susret s Alice na pariškim ulicama prerast će u intimno prijateljstvo. Tako u 30-im godina 20. stoljeća Uzelac razvija motiv crnih ženskih i muških tijela. U ovome je djelu u prvom planu naga majka koja u čučnju doji dijete pridržavajući ga desnom rukom te lijevom rukom dodiruje majmuna. Lak na metaliziranoj podlozi pridonosi dojmu da se radi o skulpturalnim oblicima, koža likova djeluje poput bronce, kao da blista. Slika djeluje impersonalno, čak i stereotipno, ali prikazuje ljepotu tijela. U drugom planu, u pozadini, podsjećajući na crteže u špiljama, jednostavno su prikazane scene lova ili rata te nešto detaljnije dvije zebre u lijevom donjem kutu slike. Ambijent je vrlo slabo naznačen tim grafizmima koji prikazuju scene iz ljudskoga života te afričke životinje, Vrlo slične prikaze Uzelac je stvarao na pločama iz Palais du Sport.
ADDITIONAL INFORMATION
For clarifications regarding the bidding procedure, hammer price costs, guarantee, payment, and collection terms for the winning lot, we recommend carefully reading/re-reading the Bidding Regulations.
For additional information regarding the lot and the auction, please contact the Art Consultants Department.
References
Milivoj Uzelac – retrospektiva 1916 – 1970. Moderna galerija.
Dimensions
width 92 cm, height 106 cm
Description
ulje na šperploči, signirano dolje desno, crnom, "Uzelac M."
