Literatura

Umjetnički salon Galić otvoren je 1924. zajedničkom izložbom 1924. godine Igor Zidić u katalogu retrospektivne izložbe „Emanuel Vidović“, Muzejski prostor, Zagreb, 1987., str. 24.

tempera na papiru, 63.5 x 66.5 cm, signirano inicijalima dolje desno, olovkom, "E. V."

Informacije o istraživanju

Djelo je signirano, datirano i locirano na poleđini: E. Vidović, Bulevard M.Gorki, april 1949.

Zapamti

Na poleđini primjerak plakata za umjetnikovu izložbu u Trogiru

Na poleđini slike nalazimo nalijepljen izrezak preslike plakata Vidovićeve izložbe održane u splitskom Umjetničkom salonu Galić 1936. na kojoj je slikar izlagao radove iz ciklusa „Trogir“ i manji broj slika „staro-splitske“ motivike izvedenih u tamnoj gami uljanih i akvarelnih boja. U arhivskim pak izvorima saznajemo da je Ivan Galić, prvi privatni splitski galerista svom prvom izlagaču i nadasve cijenjenom slikaru Vidoviću priredio 1939. opsežnu izložbu ulja, tempera i pastela s kojima, piše I. Zidić slikar ulazi u razdoblje svoje kreativne euforije... stvarajući desetine vrhunskih djela koja izlaze godišnje iz njegova atelijera. Isti slikarov monograf dalje ističe da je Vidović u sljedeće dvije godine naslikao svoje najljepše interijere splitske i trogirske katedrale koje je 1941. uz niz veduta nazvanih „Iz staroga Splita“ izložio opet u Salonu Galić. Sve tri ove predratne Vidovićeve izložbe osim što su važne za povijest njegova opusa važne su i za povijest hrvatskog modernog slikarstva i likovnih umjetnosti uopće. K tomu, vremenski okvir koji one zatvaraju ujedno je i vremenski okvir za datiranje slike „Split kod starog placa“ koju današnji kolekcionari i široka publika tek posredstvom ove izložbe i aukcije imaju priliku upoznati. Slika „Stari plac“ - kako glasi Vidovićev naslov - prikazuje prostor nekadašnjeg igrališta i vježbališta nogometnog kluba Hajduk. Naslikana je prosvijetljenim i gotovo lazurnim nanosom tempere u spomenutom vremenskom okviru tijekom kojeg je slikar konačno i u Zagrebu doživio da u tisku čita hvalospjeve kritičara za svoja djela. Riječ je o slikama izlaganima 1938. na samostalnoj izložbi u Ullrichovu salonu (više od 100 slika) i na glasovitoj izložbi „Pola vijeka hrvatske umjetnosti“ (šest slika) u Meštrovićevu Domu likovnih umjetnika. I godine 1940. Vidović dolazi u Zagreb da bi sudjelovao na Prvoj godišnjoj izložbi hrvatskih umjetnika u Meštrovićevu paviljonu. Kritike i osvrti u tiskanim medijima bili su pravi panegirici unutar kojih su Vidovićeva ulja jedni uspoređivali, zapravo stavljali u istu ravan s Bonardovim i Utrillovim, a drugi s Sisleyevim i Pissaroovim. Jesu li pretjerali? Mišljenja sam da nije problem to što jesu ili nisu pretjerali, nego je problem u izlišnom izjednačavanju Emanuela Vidovića – jedne autohtone, u svijetu jedinstvene i dokazano velike slikarske osobnosti – s bilo kojim slikarskim velikanom koji bi bio izvan kruga Vidovićevih životnih, slikarskih i umjetničkih preokupacija, a te su listom bile uprte u Veneciju i Chioggiu, pa u Split i Trogir, te naravno u dom za obitelj i vlastiti atelje. BRP

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.