14. Pejzaž s Pelješca [1910.-1915.]

Slikar Mato Celestin Medović jedan je od rodonačelnika i ključnih predstavnika slikarstva hrvatske moderne. Kao mladić odlazi u Dubrovnik gdje se školuje te nešto kasnije i zaređuje u franjevačkom samostanu Male braće. Njegova se umjetnička karijera razvija postepeno te započinje izradom crteža. Prekretnica se u Medovićevu stvaralaštvu zbila 1879. godine, kada ga posjećuje budući bliski prijatelj Vlaho Bukovac i ohrabruje da počne slikati uljem na platnu. Ubrzo započinje studij slikarstva u rimskom samostanu San Isidoru, okupljalištu Nazarenaca, s kojima, međutim, ne uspijeva pronaći zajednički stilski jezik. Nakon više godina boravka u Italiji, tijekom kojih proučava i slikarstvo starih majstora, upisuje Münchensku akademiju i počinje slikati historijska djela većih dimenzija. Idućih godina Medović se povremeno vraća u rodnu Kunu, a zatim više od desetljeća provodi u Zagrebu te uz Bukovca usvaja plenerizam. Posljednjih dvanaest godina života pelješki se slikar, uz kraći boravak u Beču, vraća u svoj rodni kraj, što se odražava i u njegovim omiljenim slikarskim motivima tog razdoblja. Medovićev stilski razvoj ne prati uobičajene faze slikarskog sazrijevanja. Intenzivnije se počinje baviti slikarstvom tek za vrijeme boravka u Rimu gdje, unatoč protivljenju nazarenskoj stilizaciji i akademskoj dosljednosti, slika uglavnom sakralne motive bez živih modela. Odlaskom na Münchensku akademiju kao tridesetogodišnjak, slikar se počinje oslobađati zastarjelih slikarskih pristupa i izrađuje svoje prvo afirmirano remek-djelo, Bakanal, koje će nagovijestiti njegove stilske mijene u nadolazećoj „zagrebačkoj fazi“. Tada, uz poneke portrete, uglavnom izvodi velike historijske kompozicije te se priklanja historicističkom akademizmu sa zamjetnim prodorima realizma i naturalizma. Boraveći i radeći u Bukovčevu atelijeru preuzima njegovu sklonost improvizaciji, temperamentan potez te snažniji i svjetliji kolorit. Posljednjih desetljeća života Medović više no prije slika u neposrednom kontaktu s prirodom. Za Medovića je krajolik rodnog pelješkog zavičaja do kraja života bio neiscrpan izvor inspiracije. Tijekom učestalih boravaka u Kuni, osim kada izrađuje mrtve prirode, Medović većinom slika en plein air. U to vrijeme, odnosno nakon 1900. godine, nastaju njegova najveća koloristička dostignuća: rasvijetljeni mediteranski krajolici sa žarko žutom, ružičastom i ljubičastom vegetacijom te prizori marina u kojima se poigrava odsjajima na površini mora u različito doba dana. Na ovdje predstavljenoj slici intimnih dimenzija prikazan je makadamski put oko starog drva masline i kućica na osami. Smeđi i zeleni tonovi vegetacije oživljeni su ljubičastim i ružičastim naglascima u prikazu oblaka i udaljenih planina. Upravo je zahvaljujući ovom slikaru ljepota južnodalmatinskog i mediteranskog krajolika postala prepoznatljivim motivom u umjetnosti hrvatske moderne. Tako i ovaj mali pelješki pejzaž uravnotežene kompozicije promatraču pokazuje isječak Medovićeva svijeta i omiljenog zavičaja.

Literatura

KRUŽIĆ-UCHYTIL, Vera. "Mato Celestin Medović", Grafički Zavod Hrvatske, Zagreb, 1978. KRUŽIĆ-UCHYTIL, Vera. "Mato Celestin Medović - retrospektiva povodom 70. obljetnice smrti", Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb; Umjetnička galerija, Dubrovnik, 1990. ZIDIĆ, Igor. "Mato Celestin Medović - retrospektiva", Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2012.

Dimenzije

width 27 cm, height 40.5 cm

Opis

ulje na dasci, signirano inicijalima dolje lijevo, smeđom, "M. C. Medović"

Izlasci

1910.-1915.

DODATNE INFORMACIJE

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.