Fotografije parcele su informativne i indikativne te ne mogu pružiti vrlo detaljan prikaz objekta iz svih kutova. Preporučujemo pažljiv fizički pregled parcele prije licitiranja.
Fotografije parcele su informativne i indikativne te ne mogu pružiti vrlo detaljan prikaz objekta iz svih kutova. Preporučujemo pažljiv fizički pregled parcele prije licitiranja.
Emanuel Vidović (Split, 1870. – Split, 1953.) hrvatski je slikar koji kao mladić crtački talent brusi u Splitu, a sa 17 godina upisuje kiparski odjel Accademie delle Belle Arti u Veneciji koji ubrzo napušta i prebacuje se na slikarstvo. Međutim, i to školovanje prekida te odlazi u Milano gdje se besplatno usavršava. Od 25. godine naizmjenično živi u Chioggi i Veneciji te Splitu, gradovima u kojima je i izlagao svoje slike, pretežito pejzaže. Tijekom godina nanizao je uspješne izložbe u Beču, Milanu, Londonu, Sofiji i Zagrebu, ali su ga financijske prilike ipak natjerale da se s obitelji preseli u Solin. Tamo 1906. godine nastaje njegovo monokromatsko remek-djelo Angelus. U Splitu se 1908. osniva umjetničko društvo Medulić kojemu je Vidović postavljen kao zamjenik predsjednika. Tek 1909., postavši profesor crtanja na Obrtnoj školi, osigurava financijsku sigurnost. Sa ženom Amalijom Buffo imao je devetero djece, a prerana smrt sina Igora 1918. godine ostavila je posljedice na slikara te je sina počeo prikazivati na platnu. Do kraja života s obitelji je često mijenjao mjesto stanovanja, postao je dopisni član JAZU-a, a 1950. godine je u šetnji pao te slomio bedrenu kost. Tri je godine bolovao te je 1953. preminuo. Vidovićev se pogreb odvio bez velikih ceremonija.
Vidovićevo stvaranje bilo je pod utjecajem dviju silnica – talijanske i splitske. Njegove najranije slike nastale tijekom studija u Veneciji nisu sačuvane. Od 1892., dolaskom u Milano, Vidović počinje mrljama slikati pejzaže na drvu u pleneru te uljem na platnu u ateljeu. U periodu do 1897. često boravi u ribarskom mjestu kraj Venecije, u Chioggi, u kojem ga privlače kišni dani i zalasci sunca. Od 1897. do 1906. slika realistične pejzaže Splita, Solina i Vranjica, a impresionistički detalji pronalaze se u njegovim slikama Venecije. Važno djelo ovoga razdoblja jest Mali svijet (1904.) nastalo primjenom divizionističke tehnike vijugavih poteza kistom. Remek-djelo Angelus (1906.) prekretnica je u Vidovićevom stvaranju kojim počinje razdoblje simbolizma i sutonskih slika reducirane kromatike. Od 1908. izrađuje i karikature za satirični časopis Duje Balavac. U 20-ima i prvoj polovici 30-ih godina 20. stoljeća opet prevladavaju pejzaži, ali Vidović počinje slikati i prve mrtve prirode zatamnjenom paletom i ekspresionističkim obilježjima. Od 1936. do 1944. slika unutrašnjosti ateljea i interijer splitskih crkava te rasvjetljuje svoju paletu. Od 1944. do 1953. Vidović ima period impresionističkih detalja, tamnih interijera i mrtvih priroda, a zatim i ekspresionističku fazu tijekom koje slika po sjećanju jer je zbog loma bedrene kosti zatvoren u atelje.
Vidovićevo ulje na platnu nastalo je između 1940. i 1950. godine, u periodu kad se slikar vraća interijerima, slikanju unutrašnjosti crkava i svoje sobe. U tome se razdoblju na slikama pojavljuju starinski predmeti, umjetnička djela, ubrano cvijeće i voće, ribe i rakovi te ptice. Neki od tih motiva pojavljuju se i na ovome djelu. U tamnom interijeru slikar uprizoruje svome umijeću neizostavne kistove u zelenkasto-sivome vrču. U lijevoj polovici slike kroz sivilo svijetli obris ikone Bogorodice s Isusom i zlatni svijećnjak bez svijeće. Ispred ikone stoji metalni kip.
Literatura
ZIDIĆ, Igor. "Emanuel Vidović 1870-1953: retrospektivna izložba", Umjetnički paviljon u Zagrebu, Zagreb, 1971.
ZIDIĆ, Igor. "Emanuel Vidović 1870-1953: retrospektivna izložba", MTM, Zagreb, 1987.
Dimenzije
width 56 cm, height 47 cm
Opis
ulje na platnu, signirano dolje lijevo, crvenom, "E.Vidović"
Izlasci
1945.-1950.
DODATNE INFORMACIJE
Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.
Emanuel Vidović (Split, 1870. – Split, 1953.) hrvatski je slikar koji kao mladić crtački talent brusi u Splitu, a sa 17 godina upisuje kiparski odjel Accademie delle Belle Arti u Veneciji koji ubrzo napušta i prebacuje se na slikarstvo. Međutim, i to školovanje prekida te odlazi u Milano gdje se besplatno usavršava. Od 25. godine naizmjenično živi u Chioggi i Veneciji te Splitu, gradovima u kojima je i izlagao svoje slike, pretežito pejzaže. Tijekom godina nanizao je uspješne izložbe u Beču, Milanu, Londonu, Sofiji i Zagrebu, ali su ga financijske prilike ipak natjerale da se s obitelji preseli u Solin. Tamo 1906. godine nastaje njegovo monokromatsko remek-djelo Angelus. U Splitu se 1908. osniva umjetničko društvo Medulić kojemu je Vidović postavljen kao zamjenik predsjednika. Tek 1909., postavši profesor crtanja na Obrtnoj školi, osigurava financijsku sigurnost. Sa ženom Amalijom Buffo imao je devetero djece, a prerana smrt sina Igora 1918. godine ostavila je posljedice na slikara te je sina počeo prikazivati na platnu. Do kraja života s obitelji je često mijenjao mjesto stanovanja, postao je dopisni član JAZU-a, a 1950. godine je u šetnji pao te slomio bedrenu kost. Tri je godine bolovao te je 1953. preminuo. Vidovićev se pogreb odvio bez velikih ceremonija.
Vidovićevo stvaranje bilo je pod utjecajem dviju silnica – talijanske i splitske. Njegove najranije slike nastale tijekom studija u Veneciji nisu sačuvane. Od 1892., dolaskom u Milano, Vidović počinje mrljama slikati pejzaže na drvu u pleneru te uljem na platnu u ateljeu. U periodu do 1897. često boravi u ribarskom mjestu kraj Venecije, u Chioggi, u kojem ga privlače kišni dani i zalasci sunca. Od 1897. do 1906. slika realistične pejzaže Splita, Solina i Vranjica, a impresionistički detalji pronalaze se u njegovim slikama Venecije. Važno djelo ovoga razdoblja jest Mali svijet (1904.) nastalo primjenom divizionističke tehnike vijugavih poteza kistom. Remek-djelo Angelus (1906.) prekretnica je u Vidovićevom stvaranju kojim počinje razdoblje simbolizma i sutonskih slika reducirane kromatike. Od 1908. izrađuje i karikature za satirični časopis Duje Balavac. U 20-ima i prvoj polovici 30-ih godina 20. stoljeća opet prevladavaju pejzaži, ali Vidović počinje slikati i prve mrtve prirode zatamnjenom paletom i ekspresionističkim obilježjima. Od 1936. do 1944. slika unutrašnjosti ateljea i interijer splitskih crkava te rasvjetljuje svoju paletu. Od 1944. do 1953. Vidović ima period impresionističkih detalja, tamnih interijera i mrtvih priroda, a zatim i ekspresionističku fazu tijekom koje slika po sjećanju jer je zbog loma bedrene kosti zatvoren u atelje.
Vidovićevo ulje na platnu nastalo je između 1940. i 1950. godine, u periodu kad se slikar vraća interijerima, slikanju unutrašnjosti crkava i svoje sobe. U tome se razdoblju na slikama pojavljuju starinski predmeti, umjetnička djela, ubrano cvijeće i voće, ribe i rakovi te ptice. Neki od tih motiva pojavljuju se i na ovome djelu. U tamnom interijeru slikar uprizoruje svome umijeću neizostavne kistove u zelenkasto-sivome vrču. U lijevoj polovici slike kroz sivilo svijetli obris ikone Bogorodice s Isusom i zlatni svijećnjak bez svijeće. Ispred ikone stoji metalni kip.
DODATNE INFORMACIJE
Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.
