Literatura

ZIDIĆ, Igor. "Emanuel Vidović 1870-1953: retrospektivna izložba", Umjetnički paviljon u Zagrebu, Zagreb, 1971. ZIDIĆ, Igor. "Emanuel Vidović 1870-1953: retrospektivna izložba", MTM, Zagreb, 1987.

ulje na platnu, 44 x 63 cm, signirano dolje desno, smeđom, "E.Vidović"

Informacije o istraživanju

Djelo je dokumentirano na web stranici obitelji Vidović pod kategorijom "Chioggia" s naslovom "Kanal Vena", 1898.

Emanuel Vidović najveća je slikarska ličnost Splita kraja 19. i prve polovine 20. stoljeća. Kao sedamnaestogodišnjak upisuje Accademiu di Belle Arti u Veneciji kao student skulpture. Nakon nekoliko godina odustaje od formalnog umjetničkog obrazovanja i seli se u Milano, gdje preživljava restaurirajući umjetnine i crtajući te izlaže svoja prva slikarska djela s venecijanskim motivima. Potom odlazi u Chioggiu, slikoviti ribarski gradić u Venecijanskoj laguni, gdje nastaje ovdje predstavljena veduta. Ondje upoznaje svoju buduću ženu Amaliu Baffo, s kojom se vraća u rodni Split, zaposlivši se kao nastavnik crtanja. Nakon sudjelovanja na nekoliko domaćih izložbi, 1903. godine prvi put samostalno izlaže u Splitu i Zagrebu, uz mnogobrojne pozitivne kritike. U naredna dva desetljeća, uz pomoć stabilnog nastavničkog prihoda, Vidović često putuje u Italiju i sve se intenzivnije bavi slikanjem te izlaže kako u domovini, tako u inozemstvu. Nakon Prvog svjetskog rata zatvara se u svoj atelje, uglavnom slikajući motive iz svog okruženja: splitsku luku, interijer ateljea i mrtvu prirodu. Tridesetih godina slikar povremeno boravi u Trogiru i tada slika većinom intimističke motive tamnijeg kolorita. Vidović ostaje vrlo produktivan i u starosti, slikajući mrtvu prirodu i reminiscencije na Split i Trogir svoje mladosti. Slikarstvo Emanuela Vidovića se u početku, odmah po dolasku na sjever Italije, razvija pod utjecajem Macchiaiola, grupe talijanskih, točnije toskanskih slikara koji su u potrazi za novim izražajnim sredstvima počeli dočaravati prirodu pomoću mrlja. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, slikar većinom izrađuje mrljaste impresionističke krajolike i osunčane vedute, izvedene fakturom Moneta i Pissaroa. Tijekom prvog desetljeća 20. stoljeća, Vidović se još uvijek poigrava impresionizmom te koristi živi potez kista i jarki kolorit. Ubrzo, međutim, njegovim slikarstvom počinje prevladavati simbolistički ugođaj, mistični prostori na rubu apstrakcije i divizionistički, ponekad i potpuno monokromatski pristup boji. U međuratnim se godinama Vidović opet stilski transformira. Iz ovog razdoblja, kada povremeno boravi u Trogiru, datiraju njegovi prvi prizori interijera i mrtvih priroda. Splitski se slikar od tridesetih godina nadalje odmiče od svoje simbolističke faze i s novom zrelošću vraća likovnoj problematici svoje mladosti. Ovog puta podjednako je zainteresiran za interijere gdje provodi svoju svakodnevicu kao i za poglede na Splitsku luku. Vidovićev simbolistički i divizionistički pristup pejzažnom slikarstvu početkom 20. stoljeća nagovještaju njegove vedute i pitoreskni prizori Venecije, Chioggie i Giudecce za vrijeme boravaka u Italiji 1890-ih godina. Jednako će uspješno ove pristupe primijeniti i dalje razviti u svojim kasnijim prikazima rodnog Splita. Na slici „Chioggia – Canale della Vena“ splitski slikar prikazao je jedan prolazni trenutak izlaska sunca na kanalu. Uspavani ribarski gradić većim je dijelom u sjeni, a ranojutrarnje narančasto sunce privremeno je ugrijalo nekoliko fasada. Mirna površina kanala s drvenim čamcima i jedrilicama u prvom planu reflektira jaku svjetlost blijedo-ružičastog neba s mekim oblacima. Vidović je i ovu ambijentalnu kompoziciju bistrog kolorita kreirao nešto suzdržanijim mrljama, a specifičnim svjetlosnim efektima nepogrešivo je dočarao magičan ugođaj ranog jutra u Venecijanskoj laguni.

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.