Literatura

Igor Fisković, Slikar Medović u zavičaju (monografija), Mogućnosti, Split, 1973. Slade, Iris. Mato Celestin Medović: djela iz fundusa Galerije umjetnina (katalog), Galerija umjetnina, Split, 2010. Zidić, Igor. Svjetla i boje Dubrovnika: Ljudi, grad i okolica u djelima modernih slikara / The Light and Colour of Dubrovnik: The People, city and surroundings in the works of modern painters, MGC Gradec, Zagreb 1988. Zidić, Igor. Il paesaggio nella pittura moderna Croata 1890–1990, Galleria Centro Culturale San Fedele, Milano 1991.

ulje na dasci, 23 x 28 cm, signirano inicijalima i monogramirano dolje desno, crvenom, "MC.M."

Godine 1868. novak je franjevačkog Reda u sjemeništu samostana Male braće u Dubrovniku gdje nadređeni zamjećuju njegov dar za crtanje. Po završetku bogoslovije i svećeničkog ređenja, uz potporu generala Reda iz Rima, od 1880. do 1886. godine boravi u Italiji, uglavnom u Rimu, gdje pohađa školu slikanja Lodovica Seitza, a paralelno i atelijer kipara Giuseppea Grandija. Vrijedi istaknuti da je 1882. i 1884. izlagao na međunarodnim proljetnim izložbama u Rimu, što je zabilježila i likovna kritika. Kao Franjevac za potrebe Reda boravi u Fucecchiju, Faenzi i Cesenu gdje obavlja manje slikarsko-restauratorske poslove, a u slobodno vrijeme skuplja iskustva za vlastiti napredak. Sreća je htjela da po istom poslu 1883. mora u Firencu. Zadržao se devet mjeseci i taj je boravak više pridonio razvoju njegova slikarstva, nego svih šest skolastičkih rimskih godina. U slobodno vrijeme pohađao je privatnu školu Antonija Ciserija, gdje se slikalo u duhu talijanskog narativnog realizma a nastava odvijala prema novom programu državnih akademija. Po povratku iz Italije 1886. boravi u rodnoj Kuni i Dubrovniku iščekujući stipendiju za nastavak studija na Akademiji u Münchenu. Životna i slikarska drama njegove umjetnosti sadržana je u činjenici da ga je sputavao strogi samostanski život i da je morao raditi i napredovati u dva paralelna zvanja: svećeničkom i slikarskom. Kada je s diplomom slikara i nakupljenim iskustvom s niza studijskih putovanja konačno zatražio i dobio sekularizaciju (1894-1897) slikar je zaplovio punim jedrima u slobodno zvanje slikara. Slijedile su godine života i rada na relaciji Kuna – Dubrovnik – Zagreb ispunjene zamašnim slikanjem velikih sakralnih i historijskih kompozicija po narudžbama državne uprave. Zasićen tim poslovima i željan rada u prirodi, 1907. napušta Zagreb i odlazi u rodni kraj kako bi pronašao mir i slobodu za rad u pejzažu. Njegovo slikarstvo otad pokazuje da ga je poetika talijanskih Macchiaiola ne samo dotakla, nego i potakla da uz pomoć mediteranske svjetlosti ostvari fascinantan opus krajolika južne Dalmacije koji pokazuju neposrednu opservaciju i izniman slikarov osjećaj za boju pa ih mnogi ubrajaju u najsjajnija djela hrvatske likovne moderne. Slikaru Medoviću – uz sav njegov svećenički bekgraund i zamašnu dionicu sakralnog stvaralaštva – pejzaž je bio vazda u središtu njegova slikarstva. Zdušno zaokupljen zavičajnim pelješkim krajolikom, njegovim mirisnim vrijesom, lavandom i smiljem pejzaže je isprva slikao u velikim formatima i analitičkom postimpresionističkom metodom – sitnim mrljastim i „crtkajućim“ potezima kista. U kasnijem pak razdoblju kad se, nakon putešestvija Europom i pregnantnog slikarskog rada u Zagrebu za Zlatnu dvoranu Odjela za bogoštovlje i nastavu, vratio na Pelješac - analitiku je zamijenila sinteza - i na manjim formatima platna ostvario je niz jednako veličajnih pikturalnih oda mediteranskoj prirodi i ljepoti krajobraza koji ga je slikarski odredio. Slika „Vrijes u cvatu“ sastavni je dio te pikturalne simfonije i premda mala formatom, po snazi Medovićeva umijeća ide u red vrhunskih minijatura hrvatske likovne moderne s početka 20. stoljeća. (B.R.P.)

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.