ulje na platnu, 120 x 134 cm

Ivu Šebalja (1912. – 2002.) hrvatska povijest umjetnosti teško kategorizira u neke okvire stvaralaštva. Najčešće se govori o transformaciji iskustava modernizma. U njegovu opusu pronalazimo i razbijenu figuraciju i lirsku apstrakciju. U potonje svakako spada i ova slika, kojom, na svijetloj pozadini, dominira zeleni oblik. On je podržan i bogatstvom drugih boja koje se probijaju kroz pozadinu, stvarajući nedefinirane oblike. Šebalj je ovdje pokazao veliko poznavanje kolorističkih međuodnosa, te kako koloristička apstrakcija funkcionira u svojoj smirenijoj, utišanoj inkarnaciji. Interpreti i tu posežu za asocijacijama koje se pozivaju na slikarovu ličnost nesklonu glasnoj senzaciji, odnosno na kontemplativnu narav njegovih slika. Takvo se tumačenje može primijeniti i na ovu sliku, a gledamo li malo šire, podsjetit ćemo se kako je i sam početak apstraktnog stvaralaštva povezan s mogućnostima koje likovna umjetnost ima za oplemenjivanje prostora, odnosno za harmonično djelovanje naspram ljudskih emocija. Svi oblici na ovoj slici djeluju kao da se razlažu, dekonstruiraju i ponovno sastavljaju (prema, možda, neočekivanim sustavima i pravilima, ali ipak s dubinskom unutarnjom logikom) s ciljem ostvarenja tog poziva. FG

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.