ulje na platnu, 61 x 47 cm, signirano dolje desno, smeđom, "Lj. B."

Ljubo Babić (Jastrebarsko, 1890 – Zagreb, 1974) hrvatski je slikar, pisac, povjesničar umjetnosti i scenograf. Na očev nagovor upisao je Pravni fakultet od kojeg je brzo odustao. Stric Ksaver Šandor Gjalski usmjeravao ga je prema umjetnosti, što je Babić i prepoznao kao životni poziv. Sa stipendijom grofa Pejačevića studirao je slikarstvo u Münchenu i Parizu. Radio je kao profesor na Umjetničkoj školi u Zagrebu (današnja ALU) i diplomirao povijest umjetnosti. Prijateljevao je s Miroslavom Krležom, iako su bili suprotnih političkih opredjeljenja, te je usko surađivao i s Brankom Gavellom. Bio je istaknuta ličnost na hrvatskoj likovnoj sceni te jedan od osnivača, između ostalog, Hrvatskog proljetnog salona, Grupe četvorice, Grupe trojice. Dizajnirao je novčanice i zastavu Nezavisne Države Hrvatske. Kao prvi kustos Moderne galerije 1919. godine autor je prvog postava. Babićeva svestranost vidljiva je u njegovu stvaralaštvu – od ulja na platnu, pastela, akvarela, izrade plakata i oprema knjiga, do scenografije i pisanja knjiga. Stvarati počinje u doba hrvatske moderne i u ranim su radovima vidljivi utjecaji njegovih učitelja Crnčića i Csikosa. Ekspresionizam karakterizira njegovo drugo razdoblje (od 1. svjetskog rata do sredine 20-ih) u kojem nastaje vrhunsko djelo Crne zastave. Jedan dio njegova stvaralaštva obilježava putovanje po Španjolskoj tijekom kojeg stvara vrijedne akvarele. Krajem 20-ih traži i razvija „naš izraz“, autohtoni hrvatski likovni izraz temeljen na pučkoj umjetnosti. U 30-ima putuje Hrvatskom te u njegovim djelima prevladava kolorizam i pretežito slika krajolike. Djela gube intenzivan kolorit oko 1933. godine kada prelazi u sivosmeđu kromatiku. Stvara mrtve prirode, portrete i opet uvodi motiv seljaka. Krajem 40-ih, Studijom šestinske nošnje, kulminira zaokupljenost selom, seljakom i narodnom nošnjom. U poratnom razdoblju Babić se povlači u svoj dom i u svoj vrt koji se sve češće pojavljuje na njegovim slikama. Babić je intenzivno proučavao narodne nošnje što je rezultiralo 1943. godine objavom mape Boja i sklad. Na ulju na platnu nastalom oko 1940. na suptilnoj i tamnoj smeđosivoj pozadini postavio je dvije žene u razgovoru, seljanke, u narodnim nošnjama. Statičnosti kompozicije pridonosi mirna vertikala ženskih figura od kojih jednu vidimo sprijeda, a jednu s leđa. Babić je proučavao odnos kromatske skale prema akromatskoj te je smatrao najoriginalnijim usklađivanje akromatske boje – bijele, s primarnom bojom – crvenom. Jednostavnost bijele nošnje podignuta je različitim nijansama crvene – gotovo pa ružičastim čarapama i tamnocrvenim rupcem na ženskim glavama. Kontrast je vidljiv i u ženama međusobno. Jedna je u žućkastoj, svijetloj jakni, a druga u crnoj.

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.