Fotografije parcele su informativne i indikativne te ne mogu pružiti vrlo detaljan prikaz objekta iz svih kutova. Preporučujemo pažljiv fizički pregled parcele prije licitiranja.
Fotografije parcele su informativne i indikativne te ne mogu pružiti vrlo detaljan prikaz objekta iz svih kutova. Preporučujemo pažljiv fizički pregled parcele prije licitiranja.
Varaždinski slikar Miljenko Stančić (Varaždin, 1926. - Zagreb, 1977.) jedan je od ključnih predstavnika slikarstva nadrealističkih i metafizičkih tendencija u Hrvatskoj. Rođen je kao drugo dijete roditelja Valentina i Marije, sedam godina nakon što im prvi sin umire s tek šest mjeseci. Rana spoznaja o preranoj smrti brata ostavila je jak utisak na slikara, što je primjetno u čestim motivima smrti u njegovom slikarstvu. Nakon završene gimnazije u Varaždinu, slikar odlazi u Zagreb i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti te završava postdiplomski studij grafike 1949. godine u klasi Tomislava Krizmana. Već tri godine kasnije prvi put izlaže svoja djela sa slikarom Josipom Vaništa, a 1955. godine kao član “Grupe petorice” predstavlja svoje slike u Muzeju za umjetnost i obrt. Početkom šezdesetih godina izabran je za docenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a ubrzo objavljuje i knjigu reprodukcija svojih djela u vlastitoj nakladi s predgovorom Miroslava Krleže. U ovom razdoblju gradi kuću i atelje na Braču, međutim morski ambijent nema naročit utisak na njegovo slikarstvo - on čak i na Braču i dalje slika varaždinske motive. Moderna galerija JAZU mu 1970. godine priređuje retrospektivnu izložbu, osvrćući se na dva desetljeća njegova opusa. Osim slikarstvom, bavio se grafikom, scenografijom i ilustracijom za novine i časopise.
Njegov se stilski izričaj, pod utjecajem europskog nadrealizma, metafizičkog slikarstva i psihoanalize prve polovine 20. stoljeća od samih početaka razvija kao svojstvena slikarska perspektiva, gdje su stvarni, intimni, autobiografski i izmišljeni elementi spojeni na neobičan način, stvarajući mističan ugođaj. U njegovom je stvaralaštvu trajno prisutna snovita atmosfera koju postiže rekompozicijom motiva iz stvarnog života, dodajući suptilne efekte fantastičnog, metafizičkog i nadrealnog. Početkom svoje karijere bio je duboko pod utjecajem starih majstora kao što su Vermeer i Georges de la Tour te se njegovi rani radovi, stoga, odlikuju preciznošću i pažljivim toniranjem, deskripcijom detalja i baroknim svjetlosnim efektima. U prizorima gradskih eksterijera prikazuje opustjele ulice, trgove i siluete baroknih crkava, koristeći suptilno svjetlo sutona kako bi stvorio osjećaj nostalgije. Sredinom svoje karijere, varaždinski slikar počinje eksperimentirati s fantastičnim transformacijama ljudskih likova. Trajni motiv njegova stvaralaštva, međutim, ostaju smirene, nepokretne figure lutkastih fizionomija smještene u interijere obasjane neobičnim svjetlosnim efektima. Nakon 1970. godine, Stančić u svoja djela počinje unositi i erotske motive.
Ovdje predstavljena slika pripada njegovom ciklusu pustih varaždinskih veduta i krajolika, ponavljajućem motivu u njegovom opusu. Na slici je prikazan pogled na varaždinski Franjevački trg s lijeva i desna uokviren zasjenjenim fasadama. Kasnopopodnevna zelenkasta svjetlost s desna obasjava pročelje palače Patačić, sa svojim prepoznatljivim baroknim portalom - jedinim detaljem koji ovaj snoviti prizor vezuje uz realno mjesto. Prisustvo tek jedne anonimne figure u prolazu nagovješta prazninu koja će ubrzo uslijediti, čime slikar postiže još snažniji efekt usamljenosti i melankolije nego li potpuno praznim prostorom.
Između 1963. i 1968. godine Stančić slika gotovo istovjetne varaždinske vedute s pogledom na palaču Patačić, uz tek nekoliko manjih varijacija u detaljima. Iz tog je razloga moguće ovu sliku okvirno datirati u to petogodišnje razdoblje.
Literatura
KRIŽIĆ ROBAN, Sandra. "Hrvatsko slikarstvo od 1945. do danas", Naklada Ljevak d.o.o., Zagreb, 2013.
MESEK, Ivan. " Miljenko Stančić", Galerijski Centar Varaždin, 2000.
MAROEVIĆ, Tonko. "Miljenko Stančić: paintings, drawings, graphics", Grad Varaždin; Maritimo dizajn, Varaždin, 2008.
Dimenzije
width 65 cm, height 50.5 cm
Opis
ulje na platnu, signirano dolje desno, smeđom, "M. Stančić"
Izlasci
cca. 1965.
DODATNE INFORMACIJE
Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.
Varaždinski slikar Miljenko Stančić (Varaždin, 1926. - Zagreb, 1977.) jedan je od ključnih predstavnika slikarstva nadrealističkih i metafizičkih tendencija u Hrvatskoj. Rođen je kao drugo dijete roditelja Valentina i Marije, sedam godina nakon što im prvi sin umire s tek šest mjeseci. Rana spoznaja o preranoj smrti brata ostavila je jak utisak na slikara, što je primjetno u čestim motivima smrti u njegovom slikarstvu. Nakon završene gimnazije u Varaždinu, slikar odlazi u Zagreb i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti te završava postdiplomski studij grafike 1949. godine u klasi Tomislava Krizmana. Već tri godine kasnije prvi put izlaže svoja djela sa slikarom Josipom Vaništa, a 1955. godine kao član “Grupe petorice” predstavlja svoje slike u Muzeju za umjetnost i obrt. Početkom šezdesetih godina izabran je za docenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a ubrzo objavljuje i knjigu reprodukcija svojih djela u vlastitoj nakladi s predgovorom Miroslava Krleže. U ovom razdoblju gradi kuću i atelje na Braču, međutim morski ambijent nema naročit utisak na njegovo slikarstvo - on čak i na Braču i dalje slika varaždinske motive. Moderna galerija JAZU mu 1970. godine priređuje retrospektivnu izložbu, osvrćući se na dva desetljeća njegova opusa. Osim slikarstvom, bavio se grafikom, scenografijom i ilustracijom za novine i časopise.
Njegov se stilski izričaj, pod utjecajem europskog nadrealizma, metafizičkog slikarstva i psihoanalize prve polovine 20. stoljeća od samih početaka razvija kao svojstvena slikarska perspektiva, gdje su stvarni, intimni, autobiografski i izmišljeni elementi spojeni na neobičan način, stvarajući mističan ugođaj. U njegovom je stvaralaštvu trajno prisutna snovita atmosfera koju postiže rekompozicijom motiva iz stvarnog života, dodajući suptilne efekte fantastičnog, metafizičkog i nadrealnog. Početkom svoje karijere bio je duboko pod utjecajem starih majstora kao što su Vermeer i Georges de la Tour te se njegovi rani radovi, stoga, odlikuju preciznošću i pažljivim toniranjem, deskripcijom detalja i baroknim svjetlosnim efektima. U prizorima gradskih eksterijera prikazuje opustjele ulice, trgove i siluete baroknih crkava, koristeći suptilno svjetlo sutona kako bi stvorio osjećaj nostalgije. Sredinom svoje karijere, varaždinski slikar počinje eksperimentirati s fantastičnim transformacijama ljudskih likova. Trajni motiv njegova stvaralaštva, međutim, ostaju smirene, nepokretne figure lutkastih fizionomija smještene u interijere obasjane neobičnim svjetlosnim efektima. Nakon 1970. godine, Stančić u svoja djela počinje unositi i erotske motive.
Ovdje predstavljena slika pripada njegovom ciklusu pustih varaždinskih veduta i krajolika, ponavljajućem motivu u njegovom opusu. Na slici je prikazan pogled na varaždinski Franjevački trg s lijeva i desna uokviren zasjenjenim fasadama. Kasnopopodnevna zelenkasta svjetlost s desna obasjava pročelje palače Patačić, sa svojim prepoznatljivim baroknim portalom - jedinim detaljem koji ovaj snoviti prizor vezuje uz realno mjesto. Prisustvo tek jedne anonimne figure u prolazu nagovješta prazninu koja će ubrzo uslijediti, čime slikar postiže još snažniji efekt usamljenosti i melankolije nego li potpuno praznim prostorom.
Između 1963. i 1968. godine Stančić slika gotovo istovjetne varaždinske vedute s pogledom na palaču Patačić, uz tek nekoliko manjih varijacija u detaljima. Iz tog je razloga moguće ovu sliku okvirno datirati u to petogodišnje razdoblje.
DODATNE INFORMACIJE
Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.
