ulje na platnu, 60 x 99 cm, signirano dolje desno, crvenom “EVidovic“

Informacije o istraživanju

Vjerojatno je riječ o djelu koje je bilo izloženo na samostalnoj izložbi koju je Emanuel Vidović organizirao u Zagrebu krajem 1903. godine. U katalogu i na izložbi, obilježenoj predgovorom mladog Ive Tartaglie, Vidović je tada izložio 54 slike, od kojih je većina naslikana u Veneciji i Chioggiu u posljednjim godinama 1800-ih.

Slika prikazuje kanal Vena u Chioggi s mostom Sant'Andrea kojeg je na ovoj slici majstor Emanuel Vidović smjestio neuobičajeno daleko na kraj duge panoramske perspektive slikanoga kadra. No unatoč toga, stari je most sa svojom ciglenom građom i blago razlomljenim lukom ne samo prepoznatljiv, nego i zorni identifikacijski kod njegovih chioggianskih veduta. Za razliku od prvih krepuskolarnih veduta venecijanske lagune i Chioggie iz ranih 90-ih godina 19. st., kojima se zarana odmaknuo od krutih stilova s prijeloma 19. u 20. st., slikar je ovu vedutu dočarao koliko sumračnim zrakama svjetla, toliko još više rastvaranjem forme služeći se ponešto pastoznijim nanosima boja i crtkanim te mrljastim potezima kista. Gondola s četiri lika akcentuirana kontrastima njihove svjetle odjeće, zemljasta boja jedara i kosi snop sunčeve svjetlosti koja rasvjetljava arhitekturu palača uz obalu kanala čine sliku „Zalazak sunca u Chioggi“ znatno razigranijom od onih ranih posvećenih venecijanskoj laguni. Dojam jedinstva pa i patine koju očituju Vidovićevi usklađeni akordi zagasitih boja i ritam crta kojim dočarava blagu uzbibanost morske površine odlike su ove Vidovićeve vedute, pa i gotovo cijele talijanske slikarske dionice kojoj ne nalazimo premca među njegovim suvremenicima s prijeloma prošlih dvaju stoljeća. Pritom, dakako, mislimo i na talijanske macchiaiole i na prve hrvatske pejzažiste koji su stasali na srednjoeuropskim akademijama i pod okriljem blagotvorna Bukovčeva zagrebačkog djelovanja od 1894. do 1903. godine. Za talijansku dionicu Vidovićeva stvaralaštva valja još istaknuti do joj počeci sežu u 1887. kada se upisao na venecijansku Accademia di Belle Arti, da je od 1892. živio, slikao i izlagao u Milanu te da su venecijanska laguna i Chioggia od 1895. postali središnja mjesta njegovih slikarskih pohoda. To tim više jer je 1899. oženio Chioggianku Amaliju Baffo i s njom se je godinu poslije vratio u Split. No duži boravci u njezinu zavičaju time nisu prestali i pitoreskne vizure ribarskog mjestašca na jugu lagune još su u desetljeću prije Velikoga rata, a i godinama poslije znale zaokupiti njegovu pozornost. BRP

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.