ulje na platnu, 70 x 52 cm

Informacije o istraživanju

Zbog njegova istaknutog crkvenog i političkog statusa, biskup Maksimilijan Vrhovac bio je subjektom opsežnog niza službenih portreta naručenih tijekom njegova života, kao i posmrtno, u svrhu komemoriranja njegove trajne povijesne ostavštine. Među njima se ističu djela poput bakropisa Antona Tischlera objavljenog u Pešti 1788. godine, koji ujedno predstavlja njegov najraniji poznati prikaz, zatim definitivnog službenog portreta koji je 1802. naslikao Achaz Gottlieb Rähmel, te manjeg portreta iz pera Ferdinanda Georga Waldmüllera. Nasuprot spomenutim visoko stiliziranim institucionalnim prikazima, naš portret iz privatne zbirke nasljednika obitelji Vrhovac prikazuje biskupa u znatno intimnijem okruženju. Smještajući ga u ambijent njegove knjižnice, ovo platno na jedinstven način dočarava Vrhovca kao strastvenog kolekcionara knjiga i čitatelja antičkih klasika, pružajući rijedak uvid u intelektualni život ove goleme prosvjetiteljske ličnosti.

PODRIJETLO

Povijesna zbirka obitelji Vrhovac, Zagreb; biteljskim nasljeđem do sadašnjeg vlasnika.

Biskup Maksimilijan Vrhovac (1752. – 1827.) bio je jedan od najutjecajnijih i najprosvjećenijih vjerskih, političkih i kulturnih vođa u hrvatskoj povijesti. Na čelu Zagrebačke biskupije proveo je puna četiri desetljeća, od 1787. do svoje smrti. Imenovan na tu dužnost sa samo trideset i pet godina, ostao je zapamćen kao najmlađi ordinarij u povijesti biskupije, ali i kao biskup s najdužim stažem na toj poziciji. Tijekom svog dugog upravljanja, Vrhovac je vješto usmjeravao golemo bogatstvo i institucionalni utjecaj Crkve u monumentalne građanske i nacionalne projekte, čime je postavio čvrste temelje za razvoj moderne Hrvatske.Desetljećima prije nego što je Ilirski pokret službeno pokrenuo Hrvatski narodni preporod, Vrhovac je već zagovarao ujedinjenje hrvatskih zemalja i aktivno se odupirao mađarizaciji. Shvaćajući da je zajednički jezik ključan za opstanak naroda, kupio je tiskaru u Zagrebu 1794. godine za masovnu proizvodnju domaće literature, financirao rano slovopisno istraživanje te pokrenuo projekt prijevoda Biblije na hrvatski jezik. Godine 1813. uputio je povijesni poziv svećenstvu da prikuplja narodno usmeno blago, pjesme i stare knjige, čime je postao pionir u očuvanju hrvatske kulturne baštine.Kao istaknuti prosvjetitelj, Vrhovac je ostavio neizbrisiv trag u urbanom i društvenom životu Zagreba. Njegova najpoznatija materijalna ostavština je park Maksimir, prostrana biskupska šuma koju je vizionarski pretvorio u jedan od prvih velikih javnih parkova u Europi, namijenjen odmoru i dokolici svih građana. Njegov filantropski rad obuhvaćao je i ključnu javnu infrastrukturu; financirao je izgradnju prve javne bolnice u Zagrebu, osnivao sirotišta te davao sredstva za velike inženirerske zahvate, poput regulacije rijeke Kupe radi unaprjeđenja trgovine. Visoko obrazovan, politički lucidan i povezan s intelektualnim krugovima europskog slobodnog zidarstva, Vrhovac je djelovao kao most između prosvjetiteljskih ideala i buđenja hrvatske nacionalne svijesti.

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.