33. Tišina [2001.]

Prazni prostori, odnosno nedefinirani predjeli koji sugeriraju stanje potpunog emotivnog i sadržajnog ništavila, te odsustva svakog čvrstog značenjskog uporišta, uobičajen su motiv kasnog stvaralaštva Vladimira Veličkovića (1935. – 2019.). Tišina ove slike jeziva je pustinja koja djeluje kao da je nastala nakon dugačkog i temeljitog uništenja. To je ništavilo artikulirano toniranjem bijele iz tamnog donjeg dijela slike. Sav je prostor sveden na besmislenu igru svjetla i sjene – besmislenu jer nema objekata koje svjetlo obasjava i koji daju sjenu. Tama i svjetlost djeluju kao samostalni elementi ove kompozicije, neovisni od ikakve logike koja bi ih povezala sa stvarnošću ili s prepoznatljivim iskustvom. Prepušteni smo neimenovanom užasu. Nekoliko linearnih elemenata i žuti oblik, koji označava neku opasnost, održavaju prijeteću tenziju. Sugerira se ograđeno područje, zabranjena zona. Cijela kompozicija izmiče jednoznačnom tumačenju percepcije i produbljuje nelagodu. Nakon ekspresivno slikanih simbola ljudske patnje i izmučenih ljudskih anatomija, Veličkovićevo se stvaralaštvo okrenulo ništavilu. Možda je i znakovito što su se upravo na prijelomu stoljeća njegovi prizori ispraznili od krikova figura i počeli prikazivati prazninu, sve ono poništeno ili uništeno. Muke čovjeka 20. stoljeća prešle su u postapokaliptičnu rezignaciju u 21. stoljeću, što Veličković precizno i senzibilno bilježi na svojim kasnim slikama. FG

Dimenzije

width 70 cm, height 100 cm

Opis

ulje na kartonu, signirano i datirano sredina gore, crnom, "X. Veličković, (20)01""

Izlasci

2001.

DODATNE INFORMACIJE

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.