The photos of the lot are informative and indicative, and cannot provide a highly detailed view of the object from all angles. We recommend a careful physical inspection of the lot before bidding.
The photos of the lot are informative and indicative, and cannot provide a highly detailed view of the object from all angles. We recommend a careful physical inspection of the lot before bidding.
Oskar Herman (Zagreb, 1886. – Zagreb, 1974) hrvatski je slikar poznat kao dio minhenskog kruga, te kao jedan od začetnika moderne u hrvatskoj likovnoj umjetnosti. Rodio se u imućnoj židovskoj obitelji trgovaca. Do osme godine života preminula mu je majka, pa i maćeha, te je i otac pao pod stečaj. Očeva je želja bila da Oskar postane trgovac i zato ga je upisao u Višu trgovačku školu. Međutim Oskarova ljubav prema slikarstvu samo je rasla. Kao samouk slikar upisao je 1903. godine slikarsku školu Konrada Filipa. U rujnu 1904. godine, sa stipendijom Odjela za bogoštovlje i nastavu, Herman je otišao na studij u slikarsko središte – München. Tamo je studirao sa slikarom i prijateljem Josipom Račićem. Nakon povratka sa studija otvorio je 16. rujna 1908. godine izložbu u Zagrebu na kojoj je neke slike i prodao. Početkom Prvoga svjetskog rata Herman je počeo služiti vojni rok u Zagrebu koji je trajao skoro tri godine. Na prijelazu između 1918. i 1919. godine nakratko je otišao u Mađarsku te opet, ovaj put na dulje razdoblje, u München gdje je 1919. otvorio prvu samostalnu izložbu. U tome je njemačkome gradu proveo 15 godina. Napustio ga je 1933. godine, kad je nacizam eskalirao, i vratio se u Zagreb. Godinu kasnije otvorio je retrospektivnu izložbu u rodnome gradu koju je kritika dočekala na nož. Počeo je Drugi svjetski rat te je Herman 1942. godine završio u talijanskom logoru iz kojeg je izašao u siječnju 1944. Poslije rata počeo je više slikati. Od 1945. do 1949. bio je kustos u Modernoj galeriji u Zagrebu (današnji Nacionalni muzej moderne umjetnosti). U zrelijim godinama, 1947. godine, oženio se Mirom Svježić. Do kraja života živio je u Zagrebu. Preminuo je 1974. godine od moždanog udara s kistom u ruci.
U ranim se Hermanovim radovima vidi utjecaj zagrebačke šarene škole. Rani minhenski radovi posvećeni su vježbanju. Slika većinom ulja te su mnogi radovi iz tog razdoblja izgubljeni. Prva faza njegova slikarstva okarakterizirana je pojednostavljivanjem, deformacijom, antinaturalizmom. Kratkim boravkom u Zagrebu 1908. godine, u doba vladavine secesije, njegovo pročišćavanje slike kritika nije dobro primila. Odbijajući kopirati ono što vidi, precrtavati prirodu, morao je naći svoj likovni izričaj, opet u Münchenu. Uzora pronalazi u slikaru Hansu von Maréesu. Prijelomna točka njegova stvaranja bila je tijekom slikanja jednoga ležećeg akta oko 1909./1910. godine. S prvom inačicom nije bio zadovoljan te je napravio još jednu s većom izražajnošću. Samostalnom izložbom 1919. godine počinje Hermanovo zlatno doba – pročišćavanje, sintetiziranje oblika u jednostavne cjeline, zatvorenost forme. Polako počinje dodavati više boje svojim radovima, sve više slika pejzaže. U 30-im godinama u Zagrebu njeguje realistički impresionizam. Zanimljivo je da i u logoru stvara crteže, akvarele i tempere. Nakon rata slijedi Hermanovo novo razdoblje – razdoblje ekspresionizma. U 50-im godinama njegovo slikanje obilježila je tempera. U Zagrebu je 1961. godine priredio izložbu koja je kritiku iznenadila zbog svoje raznovrsnosti. U 60-im godinama nastala su neka njegova remek-djela poput Susreta, Žene s mrtvom prirodom u pejzažu, Jugovine, U šetnji. Iako su mu djela izuzetno pojednostavljena, ona nisu siromašna ili prazna. Pastoznim namazima i kromatskim majstorstvom nadopunjuje jednostavnost u motivima. U ožujku 1966. godine Herman je u Zagrebu priredio izložbu kojom je potvrdio svoje mjesto u likovnoj povijesti, a pet godina kasnije, 1971., u Umjetničkom paviljonu predstavljena je retrospektiva sedam desetljeća Hermanova stvaranja.
Gvaš Pejzaž s tri stabla nastao je 1963. godine kao skica za istoimeno veće ulje na platnu koje se prezentiralo javnosti na izložbi 1966. godine. Međutim, i ova skica manjih dimenzija može se prozvati remek-djelom. Kromatika je izuzetno svježa, potez je slobodan i snažan. Vidljiva je Hermanova neopterećenost detaljima – prepoznaju se tri zelena stabla u prvom planu, iza njih nalazi se crvenkasta livada. Iza livade nerealistične boje jest zeleni brežuljak s plavim obrisom, a iza njega nalazi se siva planina i žuto nebo s narančastim suncem. Pojednostavljeni pejzaž, reducirani motivi, prikaz mirnog života u prirodi stalni su motivi Hermanovih slika.
Dimensions
width 52.5 cm, height 34.5 cm
Description
gvaš na papiru, signirano dolje lijevo, plavom, "O. Herman"
Research information
Djelo je spomenuto u monografiji Boris Kelemen, Grgo Gamulin, "Oskar Herman", Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1978., pod kataloškim brojem 392.
Dating
1963.
PROVENANCE
povijesna zbirka Grge Gamulina;
ADDITIONAL INFORMATION
For clarifications regarding the bidding procedure, hammer price costs, guarantee, payment, and collection terms for the winning lot, we recommend carefully reading/re-reading the Bidding Regulations.
For additional information regarding the lot and the auction, please contact the Art Consultants Department.
Detalii
Oskar Herman (Zagreb, 1886. – Zagreb, 1974) hrvatski je slikar poznat kao dio minhenskog kruga, te kao jedan od začetnika moderne u hrvatskoj likovnoj umjetnosti. Rodio se u imućnoj židovskoj obitelji trgovaca. Do osme godine života preminula mu je majka, pa i maćeha, te je i otac pao pod stečaj. Očeva je želja bila da Oskar postane trgovac i zato ga je upisao u Višu trgovačku školu. Međutim Oskarova ljubav prema slikarstvu samo je rasla. Kao samouk slikar upisao je 1903. godine slikarsku školu Konrada Filipa. U rujnu 1904. godine, sa stipendijom Odjela za bogoštovlje i nastavu, Herman je otišao na studij u slikarsko središte – München. Tamo je studirao sa slikarom i prijateljem Josipom Račićem. Nakon povratka sa studija otvorio je 16. rujna 1908. godine izložbu u Zagrebu na kojoj je neke slike i prodao. Početkom Prvoga svjetskog rata Herman je počeo služiti vojni rok u Zagrebu koji je trajao skoro tri godine. Na prijelazu između 1918. i 1919. godine nakratko je otišao u Mađarsku te opet, ovaj put na dulje razdoblje, u München gdje je 1919. otvorio prvu samostalnu izložbu. U tome je njemačkome gradu proveo 15 godina. Napustio ga je 1933. godine, kad je nacizam eskalirao, i vratio se u Zagreb. Godinu kasnije otvorio je retrospektivnu izložbu u rodnome gradu koju je kritika dočekala na nož. Počeo je Drugi svjetski rat te je Herman 1942. godine završio u talijanskom logoru iz kojeg je izašao u siječnju 1944. Poslije rata počeo je više slikati. Od 1945. do 1949. bio je kustos u Modernoj galeriji u Zagrebu (današnji Nacionalni muzej moderne umjetnosti). U zrelijim godinama, 1947. godine, oženio se Mirom Svježić. Do kraja života živio je u Zagrebu. Preminuo je 1974. godine od moždanog udara s kistom u ruci.
U ranim se Hermanovim radovima vidi utjecaj zagrebačke šarene škole. Rani minhenski radovi posvećeni su vježbanju. Slika većinom ulja te su mnogi radovi iz tog razdoblja izgubljeni. Prva faza njegova slikarstva okarakterizirana je pojednostavljivanjem, deformacijom, antinaturalizmom. Kratkim boravkom u Zagrebu 1908. godine, u doba vladavine secesije, njegovo pročišćavanje slike kritika nije dobro primila. Odbijajući kopirati ono što vidi, precrtavati prirodu, morao je naći svoj likovni izričaj, opet u Münchenu. Uzora pronalazi u slikaru Hansu von Maréesu. Prijelomna točka njegova stvaranja bila je tijekom slikanja jednoga ležećeg akta oko 1909./1910. godine. S prvom inačicom nije bio zadovoljan te je napravio još jednu s većom izražajnošću. Samostalnom izložbom 1919. godine počinje Hermanovo zlatno doba – pročišćavanje, sintetiziranje oblika u jednostavne cjeline, zatvorenost forme. Polako počinje dodavati više boje svojim radovima, sve više slika pejzaže. U 30-im godinama u Zagrebu njeguje realistički impresionizam. Zanimljivo je da i u logoru stvara crteže, akvarele i tempere. Nakon rata slijedi Hermanovo novo razdoblje – razdoblje ekspresionizma. U 50-im godinama njegovo slikanje obilježila je tempera. U Zagrebu je 1961. godine priredio izložbu koja je kritiku iznenadila zbog svoje raznovrsnosti. U 60-im godinama nastala su neka njegova remek-djela poput Susreta, Žene s mrtvom prirodom u pejzažu, Jugovine, U šetnji. Iako su mu djela izuzetno pojednostavljena, ona nisu siromašna ili prazna. Pastoznim namazima i kromatskim majstorstvom nadopunjuje jednostavnost u motivima. U ožujku 1966. godine Herman je u Zagrebu priredio izložbu kojom je potvrdio svoje mjesto u likovnoj povijesti, a pet godina kasnije, 1971., u Umjetničkom paviljonu predstavljena je retrospektiva sedam desetljeća Hermanova stvaranja.
Gvaš Pejzaž s tri stabla nastao je 1963. godine kao skica za istoimeno veće ulje na platnu koje se prezentiralo javnosti na izložbi 1966. godine. Međutim, i ova skica manjih dimenzija može se prozvati remek-djelom. Kromatika je izuzetno svježa, potez je slobodan i snažan. Vidljiva je Hermanova neopterećenost detaljima – prepoznaju se tri zelena stabla u prvom planu, iza njih nalazi se crvenkasta livada. Iza livade nerealistične boje jest zeleni brežuljak s plavim obrisom, a iza njega nalazi se siva planina i žuto nebo s narančastim suncem. Pojednostavljeni pejzaž, reducirani motivi, prikaz mirnog života u prirodi stalni su motivi Hermanovih slika.
ADDITIONAL INFORMATION
For clarifications regarding the bidding procedure, hammer price costs, guarantee, payment, and collection terms for the winning lot, we recommend carefully reading/re-reading the Bidding Regulations.
For additional information regarding the lot and the auction, please contact the Art Consultants Department.
Dimensions
width 52.5 cm, height 34.5 cm
Description
gvaš na papiru, signirano dolje lijevo, plavom, "O. Herman"
Research information
Djelo je spomenuto u monografiji Boris Kelemen, Grgo Gamulin, "Oskar Herman", Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1978., pod kataloškim brojem 392.
