Fotografije parcele su informativne i indikativne te ne mogu pružiti vrlo detaljan prikaz objekta iz svih kutova. Preporučujemo pažljiv fizički pregled parcele prije licitiranja.
Fotografije parcele su informativne i indikativne te ne mogu pružiti vrlo detaljan prikaz objekta iz svih kutova. Preporučujemo pažljiv fizički pregled parcele prije licitiranja.
Miljenko Stančić (Varaždin, 1926. – Zagreb, 1977.) hrvatski je slikar i grafičar, začetnik poetskonadrealističkoga smjera u hrvatskom slikarstvu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a zatim i grafiku na Specijalnoj školi T. Krizmana. Činio je Grupu petorice s J. Vaništom, Lj. Ivančićem, V. Michielijem te I. Kožarićem. Izrađivao je zidne slike na stropu HNK u Varaždinu, ilustracije za novine, knjige, časopise te je bio scenograf. Izlagao je na samostalnim izložbama diljem Europe. Predavao je na Akademiji u Zagrebu do prerane smrti u 51. godini. Na njegovim se slikama isprepliću san i java, stvarnost, sjećanje i priviđenje te Stančić na njima tvori fantastičan svijet. Kritika ga je napadala da pretjerano koristi iste motive te da previše stvara po narudžbi i vlastitom nadahnuću te da mu time djela gube na vrijednosti. Dominantan motiv njegovih slika jest dijete – prikazivao je lebdeća dječja tijela, vjerojatno promišljajući o prerano umrlome bratu. Na platnu je često prikazivao i rodni Varaždin, ali ne u vrevi i živosti nego kao mjesto snene i maglovite atmosfere. Od 1954. počinje slikati fantazmagorične metamorfoze ljudskih likova i ljudske figure u slabo osvijetljenim interijerima. U tome razdoblju nastaje ciklus Kartaši kojega je dio i ulje na platnu pod nazivom Kartanje. Slika je signirana u donjem lijevom kutu crvenom bojom. Stančić prikazuje tipično svoju komornu scenu – tamu atmosferu, ljudske likove koji podsjećaju na lutke. Čest je motiv Stančićevih slika i bijeli stolnjak. Ljudi sa slabim obrisima lica sjede oko stola, koji stoji kao simbol zajedništva, i kartaju. Iako se na slici pojavljuje petero ljudi i pas, slika odiše tišinom i smirenošću, čak i osamljenošću. Najaktivnija figura na prostorno jednostavnoj kompoziciji jest bijelo-smeđi pas. Svjetlost dopire iz samo jednog izvora, prozora s lijeve strane i obasjava te dodatno naglašava bjelinu stolnjaka i psa. Upravo ta bjelina podiže melankoličnu sliku i sumorni interijer, kao i akcenti crvene boje – čarape, karte, odjeća. Iza psa, koji sa zanimanjem promatra što se događa oko stola, stoji žena podignute kose držeći cigaretu u rukama. Igra sjene i svjetla na njezinom licu otkriva da se smije promatrajući kartanje.
Dimenzije
width 81.5 cm, height 65.5 cm
Opis
ulje na platnu, signirano dolje lijevo, crvenom, "M. Stančić"
PODRIJETLO
povijesna zbirka Mate Baričevića.
DODATNE INFORMACIJE
Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.
Miljenko Stančić (Varaždin, 1926. – Zagreb, 1977.) hrvatski je slikar i grafičar, začetnik poetskonadrealističkoga smjera u hrvatskom slikarstvu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a zatim i grafiku na Specijalnoj školi T. Krizmana. Činio je Grupu petorice s J. Vaništom, Lj. Ivančićem, V. Michielijem te I. Kožarićem. Izrađivao je zidne slike na stropu HNK u Varaždinu, ilustracije za novine, knjige, časopise te je bio scenograf. Izlagao je na samostalnim izložbama diljem Europe. Predavao je na Akademiji u Zagrebu do prerane smrti u 51. godini. Na njegovim se slikama isprepliću san i java, stvarnost, sjećanje i priviđenje te Stančić na njima tvori fantastičan svijet. Kritika ga je napadala da pretjerano koristi iste motive te da previše stvara po narudžbi i vlastitom nadahnuću te da mu time djela gube na vrijednosti. Dominantan motiv njegovih slika jest dijete – prikazivao je lebdeća dječja tijela, vjerojatno promišljajući o prerano umrlome bratu. Na platnu je često prikazivao i rodni Varaždin, ali ne u vrevi i živosti nego kao mjesto snene i maglovite atmosfere. Od 1954. počinje slikati fantazmagorične metamorfoze ljudskih likova i ljudske figure u slabo osvijetljenim interijerima. U tome razdoblju nastaje ciklus Kartaši kojega je dio i ulje na platnu pod nazivom Kartanje. Slika je signirana u donjem lijevom kutu crvenom bojom. Stančić prikazuje tipično svoju komornu scenu – tamu atmosferu, ljudske likove koji podsjećaju na lutke. Čest je motiv Stančićevih slika i bijeli stolnjak. Ljudi sa slabim obrisima lica sjede oko stola, koji stoji kao simbol zajedništva, i kartaju. Iako se na slici pojavljuje petero ljudi i pas, slika odiše tišinom i smirenošću, čak i osamljenošću. Najaktivnija figura na prostorno jednostavnoj kompoziciji jest bijelo-smeđi pas. Svjetlost dopire iz samo jednog izvora, prozora s lijeve strane i obasjava te dodatno naglašava bjelinu stolnjaka i psa. Upravo ta bjelina podiže melankoličnu sliku i sumorni interijer, kao i akcenti crvene boje – čarape, karte, odjeća. Iza psa, koji sa zanimanjem promatra što se događa oko stola, stoji žena podignute kose držeći cigaretu u rukama. Igra sjene i svjetla na njezinom licu otkriva da se smije promatrajući kartanje.
DODATNE INFORMACIJE
Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.
