Fotografije parcele su informativne i indikativne te ne mogu pružiti vrlo detaljan prikaz objekta iz svih kutova. Preporučujemo pažljiv fizički pregled parcele prije licitiranja.
Fotografije parcele su informativne i indikativne te ne mogu pružiti vrlo detaljan prikaz objekta iz svih kutova. Preporučujemo pažljiv fizički pregled parcele prije licitiranja.
Vlaho Bukovac najznačajniji je slikar hrvatske moderne te međunarodno afirmirani predstavnik akademskog realizma, plenerizma i simbolizma. Prve poduke iz slikanja prima u San Franciscu, gdje izrađuje uglavnom portrete po narudžbi. Pozitivna kritika motivira ga da se vrati u Europu i upiše studij slikarstva. Godine 1877., uz pomoć Mede Pucića i đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, Bukovac odlazi u Pariz i započinje studij na École des Beaux Arts u atelijeru Alexandrea Cabanela. Ovaj početak formalnog slikarskog obrazovanja označava i početak njegova pariškog razdoblja, tijekom kojega usvaja, u duhu akademskog realizma, sposobnosti prikazivanja velikih historijskih scena s povijesnim detaljima, složenim arhitektonskim pozadinama i prirodnim tretmanom svjetla. U ovom formativnom razdoblju izlaže na pariškom Salonu te se, uz povremene boravke u Engleskoj, Cetinju, Beogradu i rodnoj Dalmaciji razvija u etabliranog portretista. Iste godine i po treći put u Parizu svoja djela izlažu impresionisti, čiji je utjecaj vrlo vidljiv na Bukovčevim pariškim pejzažima – sve se više odmiče od propisanih akademskih modela koje uči od Cabanela te počinje uvoditi plenerističke elemente u svoje slikarstvo, spajajući ih s onim tradicionalnim. Kao rezultat mnogobrojnih studija u prirodi, postupno napušta tamnu tonsku skalu i okreće se širokom spektru impresionističkog kolorita koji počinje nanositi u gustom impastu, energičnim i spontanim potezima.
Nakon formiranja i uspjeha u Parizu, cavtatski se slikar odlučuje vratiti u domovinu 1893. godine. U Zagrebu provodi kratkih, ali vrlo značajnih pet godina te brzo postaje centralna figura hrvatske umjetničke scene kraja 19. stoljeća, ostavljajući neizbrisiv utisak na generaciju mladih slikara, ključnih protagonista hrvatske Moderne. Posljednja dva desetljeća života Bukovac provodi u Pragu, gdje dobiva mjesto izvanrednog profesora na Akademiji likovnih umjetnosti. U ovom periodu sve se više kreće prema poentilizmu te uglavnom slika portrete i aktove, pri čemu se fokusira na probleme svjetlosti i boje.
Iako Bukovca i dan danas slavimo prije svega kao majstora velikih historijskih kompozicija i talentiranog portretista, on je u svom formativnom razdoblju istovremeno eksperimentirao s malim i intimnim prikazima prirode. U njegovom se pariškom opusu nalazi više od trideset krajolika u kojima se vidi utjecaj suvremenika plenerista i impresionista. Dok Bukovčevo pejzažno slikarstvo kasnih 1870-ih godina i dalje sadrži određenu romantičarsku notu, njegovi su pejzaži iz prve polovine 1880-ih snažne i slobodne impresije prirode i vedute slikane otvorenim potezom i gustim nanosom boje. Na njima je vidljivo da, kada je oslobođen konvencija akademskog slikarstva te želja publike i Salona, Bukovac je izrazito zainteresiran za slikanje u plein airu i problematiku svjetlosti. Tako i na ovom malom datiranom i lociranom krajoliku iz 1882. godine on, u skladu sa slikarskim načelima impresionista, slika izravno u prirodi te bilježi kako efemerno svjetlo utječe na promjene u boji zelenila i neba.
Pritom rasvjetljava i obogaćuje svoju paletu, a do izražaja dolazi njegov osjećaj za nijansiranje boja i prikazivanje prirodne svjetlosti. Baš poput ovog, Bukovčevi su pariški pejzaži intimni po svojem ugođaju, ali i po manjem formatu. Na njima je vidljiva brza izrada i improvizacija, a ne sistemsko građenje slike, dok je linija podređena koloritu i ugođaju. Slikarev pogled na puteljak dočaran je sumarnim i virtuoznim nanosom boje. U tek nekoliko poteza, ocrtavaju se krošnje stabala i obrasla stjenovita padina u sjeni. Sivkasti, smeđi i tamnozeleni tonovi osvježeni su akcentima žarke nijanse proljetne zelene u prikazu osunčane vegetacije. Svjetloplavo vedro nebo prikazano je ležernim impastom bijele, žućkaste i plavičaste. Riječ je o malom nepretencioznom remek-djelu naslikanom u neposrednom kontaktu s prirodom te vrsnom primjeru Bukovčeva nesputana eksperimentiranja s bojom i svjetlom tipičnim za ovaj period iz njegove pariške faze.
Literatura
KRUŽIĆ-UCHYTIL, Vera. "Vlaho Bukovac - Život i djelo: 1855. - 1922.", Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2005.
Dimenzije
width 46 cm, height 30 cm
Opis
ulje na platnu, signirano i datirano dolje desno, okerom, "Vlaho Bukovac, Paris, 1882."
Informacije o istraživanju
Djelo je popraćeno certifikatom autentičnosti Lucije Aleksić, prof. povijesti umjetnosti i muzejske savjetnice u Kući Bukovac u Cavtatu preko 30 godina.
Izlasci
1882.
DODATNE INFORMACIJE
Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.
Vlaho Bukovac najznačajniji je slikar hrvatske moderne te međunarodno afirmirani predstavnik akademskog realizma, plenerizma i simbolizma. Prve poduke iz slikanja prima u San Franciscu, gdje izrađuje uglavnom portrete po narudžbi. Pozitivna kritika motivira ga da se vrati u Europu i upiše studij slikarstva. Godine 1877., uz pomoć Mede Pucića i đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, Bukovac odlazi u Pariz i započinje studij na École des Beaux Arts u atelijeru Alexandrea Cabanela. Ovaj početak formalnog slikarskog obrazovanja označava i početak njegova pariškog razdoblja, tijekom kojega usvaja, u duhu akademskog realizma, sposobnosti prikazivanja velikih historijskih scena s povijesnim detaljima, složenim arhitektonskim pozadinama i prirodnim tretmanom svjetla. U ovom formativnom razdoblju izlaže na pariškom Salonu te se, uz povremene boravke u Engleskoj, Cetinju, Beogradu i rodnoj Dalmaciji razvija u etabliranog portretista. Iste godine i po treći put u Parizu svoja djela izlažu impresionisti, čiji je utjecaj vrlo vidljiv na Bukovčevim pariškim pejzažima – sve se više odmiče od propisanih akademskih modela koje uči od Cabanela te počinje uvoditi plenerističke elemente u svoje slikarstvo, spajajući ih s onim tradicionalnim. Kao rezultat mnogobrojnih studija u prirodi, postupno napušta tamnu tonsku skalu i okreće se širokom spektru impresionističkog kolorita koji počinje nanositi u gustom impastu, energičnim i spontanim potezima.
Nakon formiranja i uspjeha u Parizu, cavtatski se slikar odlučuje vratiti u domovinu 1893. godine. U Zagrebu provodi kratkih, ali vrlo značajnih pet godina te brzo postaje centralna figura hrvatske umjetničke scene kraja 19. stoljeća, ostavljajući neizbrisiv utisak na generaciju mladih slikara, ključnih protagonista hrvatske Moderne. Posljednja dva desetljeća života Bukovac provodi u Pragu, gdje dobiva mjesto izvanrednog profesora na Akademiji likovnih umjetnosti. U ovom periodu sve se više kreće prema poentilizmu te uglavnom slika portrete i aktove, pri čemu se fokusira na probleme svjetlosti i boje.
Iako Bukovca i dan danas slavimo prije svega kao majstora velikih historijskih kompozicija i talentiranog portretista, on je u svom formativnom razdoblju istovremeno eksperimentirao s malim i intimnim prikazima prirode. U njegovom se pariškom opusu nalazi više od trideset krajolika u kojima se vidi utjecaj suvremenika plenerista i impresionista. Dok Bukovčevo pejzažno slikarstvo kasnih 1870-ih godina i dalje sadrži određenu romantičarsku notu, njegovi su pejzaži iz prve polovine 1880-ih snažne i slobodne impresije prirode i vedute slikane otvorenim potezom i gustim nanosom boje. Na njima je vidljivo da, kada je oslobođen konvencija akademskog slikarstva te želja publike i Salona, Bukovac je izrazito zainteresiran za slikanje u plein airu i problematiku svjetlosti. Tako i na ovom malom datiranom i lociranom krajoliku iz 1882. godine on, u skladu sa slikarskim načelima impresionista, slika izravno u prirodi te bilježi kako efemerno svjetlo utječe na promjene u boji zelenila i neba.
Pritom rasvjetljava i obogaćuje svoju paletu, a do izražaja dolazi njegov osjećaj za nijansiranje boja i prikazivanje prirodne svjetlosti. Baš poput ovog, Bukovčevi su pariški pejzaži intimni po svojem ugođaju, ali i po manjem formatu. Na njima je vidljiva brza izrada i improvizacija, a ne sistemsko građenje slike, dok je linija podređena koloritu i ugođaju. Slikarev pogled na puteljak dočaran je sumarnim i virtuoznim nanosom boje. U tek nekoliko poteza, ocrtavaju se krošnje stabala i obrasla stjenovita padina u sjeni. Sivkasti, smeđi i tamnozeleni tonovi osvježeni su akcentima žarke nijanse proljetne zelene u prikazu osunčane vegetacije. Svjetloplavo vedro nebo prikazano je ležernim impastom bijele, žućkaste i plavičaste. Riječ je o malom nepretencioznom remek-djelu naslikanom u neposrednom kontaktu s prirodom te vrsnom primjeru Bukovčeva nesputana eksperimentiranja s bojom i svjetlom tipičnim za ovaj period iz njegove pariške faze.
DODATNE INFORMACIJE
Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.
KRUŽIĆ-UCHYTIL, Vera. "Vlaho Bukovac - Život i djelo: 1855. - 1922.", Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2005.
Dimenzije
width 46 cm, height 30 cm
Opis
ulje na platnu, signirano i datirano dolje desno, okerom, "Vlaho Bukovac, Paris, 1882."
Informacije o istraživanju
Djelo je popraćeno certifikatom autentičnosti Lucije Aleksić, prof. povijesti umjetnosti i muzejske savjetnice u Kući Bukovac u Cavtatu preko 30 godina.
