62. Razgovor

Miljenko Stančić (Varaždin 1926 – Zagreb, 1977) jedan je od najvažnijih hrvatskih predstavnika nadrealističkih i metafizičkih tendencija. Rodio se u teškim uvjetima kao drugo dijete u obitelji. Njegov je stariji brat umro sa samo šest mjeseci, nekoliko godina prije Miljenkova rođenja. Iako brata nikada nije upoznao, njegova je smrt utjecala na Stančićev rad i umjetnost. Stančićevi rani radovi nisu sačuvani jer je u Drugome svjetskom ratu bomba pala na njegovu kuću u Varaždinu uništivši dotadašnja djela. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i zatim pohađao tečaj grafike kod T. Krizmana. Izrađivao je ilustracije za novine, knjige i časopise te zidne slike na stropu HNK u Varaždinu. Izlagao je na izložbama diljem Europe. Predavao je na ALU do prerane smrti u 51. godini. Stančić se smatra začetnikom hrvatskoga poslijeratnog nadrealnog i fantastičnog slikarstva. U njegovim su se radovima tijekom života ispreplitali san i java, autobiografski i imaginarni motivi pod aurom mističnosti i nadrealnosti. Cijeloga je života slikao rodni Varaždin. Na platno je stavljao varaždinske ulice, trgove, interijere uz česte motive postavljenog stola s bijelim stolnjakom, kuhinje, prazne spavaće sobe. Još jedan dominantan motiv njegovih slika jest dijete – prikazivao je lebdeća dječja tijela, vjerojatno promišljajući o prerano umrlome bratu. Od 50-ih do 70-ih godina eksperimentira s prikazom ljudskih likova koje prikazuje kao lutke smještene u prostorno jednostavnu kompoziciju, koje je vjerojatno slikao iz sjećanja. U 50-ima je hiperproducirao djela, što po narudžbi, što po vlastitoj inspiraciji te ga je kritika napadala da mu djela gube na vrijednosti i da pretjerano koristi isti motive. U tim godinama izlagao je s Vaništom u Muzeju za umjetnost i obrt, te su im se kasnije pridružili i Ljubo Ivančić, Valerije Michieli i Ivan Kožarić koji su zajedno činili Grupu petorice. Nakon 1970. godine počinje unositi i erotske motive na svoje slike. Ulje na platnu pod naslovom "Razgovor" karakteristično je za ranije razdoblje Stančićeva stvaranja. U intimnoj, vjerojatno obiteljskoj, atmosferi dominira tama, svjetlost dolazi jedino kroz jedan prozor. Stol, s uobičajenim bijelim stolnjakom, središte je događanja. U tipičnoj komornoj sceni prikazana su četiri ljudska lika kao u snu, te bijelo-smeđi pas koji sjedi pod stolom. Paleta je skoro pa monokromna – prevladava smeđa uz trunku plave i žute.

Dimenzije

width 81.5 cm, height 65.5 cm

Opis

ulje na platnu, signirano dolje desno, crnom, "M. Stančić"

Informacije o istraživanju

Djelo je praćeno ekspertizom Igora Zidića iz 2011.

DODATNE INFORMACIJE

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.