23. Dijete s loptom [cca. 1965.]

Slikar Miljenko Stančić, rodom iz Varaždina, jedan je od ključnih predstavnika slikarstva nadrealističkih i metafizičkih tendencija u Hrvatskoj. Rođen je kao drugo dijete roditelja Valentina i Marije, sedam godina nakon što im prvi sin umire s tek šest mjeseci. Rana spoznaja o preranoj smrti brata ostavila je jak utisak na slikara, a to se posebno odražava u čestim motivima smrti i sablasnim prizorima djece u njegovom slikarstvu. Nakon završene gimnazije u Varaždinu, slikar odlazi u Zagreb i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti te završava postdiplomski studij grafike 1949. godine u klasi Tomislava Krizmana. Već tri godine kasnije prvi put izlaže svoja djela sa slikarom Josipom Vaništa, a 1955. godine kao član „Grupe petorice” predstavlja svoje slike u Muzeju za umjetnost i obrt. Početkom šezdesetih godina izabran je za docenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a ubrzo objavljuje i knjigu reprodukcija svojih djela u vlastitoj nakladi s predgovorom Miroslava Krleže. Moderna galerija JAZU mu 1970. godine priređuje retrospektivnu izložbu, osvrćući se na dva desetljeća njegova opusa. Osim slikarstvom, bavio se grafikom, scenografijom i ilustracijom za novine i časopise. Njegov se stilski izričaj, pod utjecajem europskog nadrealizma, metafizičkog slikarstva i psihoanalize prve polovine 20. stoljeća od samih početaka razvija kao svojstvena slikarska perspektiva, gdje su stvarni, intimni, autobiografski i izmišljeni elementi spojeni na neobičan način, stvarajući mističan i nostalgičan ugođaj. U njegovom je stvaralaštvu trajno prisutna snovita atmosfera koju postiže rekompozicijom motiva iz stvarnog života, dodajući suptilne efekte fantastičnog, metafizičkog i nadrealnog. Početkom svoje karijere bio je duboko pod utjecajem baroknih majstora kao što su Johannes Vermeer i Georges de la Tour te se njegovi rani radovi, stoga, odlikuju preciznošću i pažljivim toniranjem, deskripcijom detalja i dramatičnim svjetlosnim efektima. Sredinom svoje karijere, varaždinski slikar počinje eksperimentirati s fantastičnim transformacijama ljudskih likova. Trajni motiv njegova stvaralaštva, međutim, ostaju smirene, nepokretne figure lutkastih fizionomija smještene u interijere obasjane neobičnim svjetlosnim efektima. Ovdje predstavljena slika pripada Stančićevom ciklusu s prizorima djece. Motiv djeteta kontinuirano se javlja u njegovom opusu, gotovo uvijek s istim likom dječaka okruglastog lica i sklopljenih očiju. Tako je i na ovoj slici prikazan dječak anonimnih fizionomijskih karakteristika kako poseže za loptom. Na njegovom licu, prikazanom u pokretu prateći loptu, vidljiva su samo otvorena usta i nos. Koloritom slike prevladava tek nekoliko boja – bež, smeđa i crna. Ambijenti djetinjstva u Stančićevom su slikarstvu neodvojivi od tragedije smrti, pa čak i kada je riječ o nevinim prizorima igre. Osjećaj sjete, zasigurno ukorijenjen u slikarevoj traumi saznanja o preranoj smrti brata, prodire i u djela na kojima smrt nije izravno prikazana.

Literatura

ZIDIĆ, Igor. "Miljenko Stančić: (1929 - 1977.)", Matica hrvatska, Zagreb, 1979.

Dimenzije

width 49.5 cm, height 57 cm

Opis

ulje na platnu, signirano dolje desno, bijelom, "M. Stančić"

Informacije o istraživanju

Djelo je bilo uključeno u izložbu “Nogomet u hrvatskom slikarstvu”, Muzej moderne umjetnosti, Dubrovnik, 2018.

Lot.notes

Na poleđini, stara francuska izložbena naljepnica.

Izlasci

cca. 1965.

DODATNE INFORMACIJE

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.