71. Posljednja večera [1943.]

Jozo Kljaković (Solin, 1889. – Zagreb, 1969.) bio je istaknuti hrvatski slikar, muralist i profesor. Rođen je u Solinu, a svoje likovno obrazovanje stekao u umjetničkim centrima diljem Europe gdje se upoznao s modernim umjetničkim strujanjima i nekim od ključnih protagonista tadašnjih likovnih mijena koji su na slikara ostavili doživotni utjecaj. Puno prije početaka službenog likovnog obrazovanja Kljaković je risao arheološke nalaze poznatog arheologa i obiteljskog prijatelja, don Frane Bulića, koji su nađeni u Kljakovićevom rodnom Solinu. Po završetku realke u Splitu mladi Kljaković odlazi u Prag. Prema željama oca Kljaković upisuje arhitekturu, dok na Akademiji paralelno uči slikarstvo kod Vlahe Bukovca (1908.). U atelijeru Vlahe Bukovca mladi umjetnik se susreće s radom Gustava Klimta, vođom bečke secesije, kojeg potom osobno posjećuje u Beču, a utjecaj secesije dugo ostaje primjetan u njegovim radovima. Nedugo nakon povratka u Zagreb Kljaković ponovno napušta domovinu zbog daljnjeg likovnog obrazovanja. Pohađa Istituto delle belle arti u Rimu, a zatim odlazi u Ženevu 1917. godine po poduku Ferdinanda Hodlera čiji simbolizam ostavlja trag na samog umjetnika i njegov rad. Tek s krajem rata Kljaković se vraća u Zagreb kojeg, po preporuci Ivana Meštrovića, ponovno napušta poradi usavršavanja u fresko slikarstvu. Godine 1920. putuje u Pariz gdje od majstora Marcela Lenoira prima poduku koja će ga pripremiti za izvedbu monumentalnih fresaka koje danas zauzimaju središnje mjesto u njegovom opusu. Nakon povratka u Zagreb Kljaković postaje profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti gdje ostaje do 1943. godine. Kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu imao je značajan utjecaj na mlađe generacije hrvatskih umjetnika. Kljakovićev život je neminovno obilježen i utjecajem izrazito turbulentnih političkih zbivanja prve polovica 20. stoljeća koja u više navrata nukaju umjetnika na boravak izvan granica domovine. Dalekosežne posljedice na umjetnikov život i stvaralaštvo imalo je hapšenje umjetnika i Ivana Meštrovića 1941. godine, pod optužbom da rade protiv tadašnjeg političkog režima. Tijekom četiri mjeseca u zatvoru na Savskoj cesti Kljaković doživljava i prvi napadaj sljepila, da bi naposlijetku bio pušten u kućni pritvor i gotovo ostatak života proveo u političkoj emigraciji. Kljakovićev opus prožet je utjecajima stečenim tijekom boravka u europskim umjetničkim središtima kao i stečenom podukom i prijateljstvima s vodećim akterima tadašnje likovne scene. U njegovim djelima vidljiv je utjecaj mentora Ferdinanda Hodlera i njegova simbolizma, utjecaj klasične estetike, dekorativnosti i monumentalnosti renesansnih majstora, utjecaj Gustava Klimta i bečke secesije, ali i neoklasicizma prijatelja Ivana Meštrovića. Kljakovićeva djela karakterizira naglasak na ljudskoj figuri, monumentalnost forme postignute stilizacijom, posvećenost crtežu i kompoziciji te prepoznatljiva paleta bogatih i toplih tonova koja s vremenom postepeno prelazi u gotovo monokromatsko slikarstvo. Slikarev opus prepun je djela kako sakralne tako i svjetovne tematike - poput prikaza ribara (''Ribari''/''Uskoci'', 1920.), žetvi i berbi - što vuku korijen iz Kljakovićeva djetinjstva i rodnog kraja. S druge strane, njegovo povijesno i sakralno slikarstvo prikazuje motive iz ključnih događaja hrvatske povijesti kao i prikaze Kristova života i, nešto rjeđe, starozavjetne prizore. Posebno mjesto u Kljakovićevom opusu zauzimaju monumentalna djela povijesne i religijske tematike, narudžbe u obliku fresaka, mozaika, ali i ulja. U tu grupu djela valja ubrojiti djela na zidovima crkve sv. Marka u Zagrebu (1923.- 1940.), župne crkve u Vranjicu (1927.), župne crkve u Dobroti (1930.) izvedene u suradnji s Antunom Mezdjićem, crkve u Biskupiji kraj Knina te dvorane Gradske vijećnice u Zagrebu, ali i mozaike i ulja napravljene za Zavod sv. Jeronima u Rimu. “Posljednja večera” jedna je od takvih monumentalnih prikaza, nastala 1943. godine, prije slikareva odlaska u Rim. Iako inicijalno koncipirana kao freska prema želji kolekcionara, ipak je izrađena na platnu poradi lakše prenosivosti. Kompozicija ovog poznatog prizora smješta 12 apostola oko jedva vidljivog stola, a dio njih okrenut je leđima prema promatraču. Dinamika prizora postignuta je gestama i međusobnim pogledima sudionika: figure i pogledi apostola usmjerene su prema središtu ove dinamične kompozicije gdje se nalazi Krist, a njegov pogled usmjeren je izravno prema promatraču, uvlačeći ga u scenu. Naizgled naglo ustajanje pojedinih apostola doprinosi osjećaju nemira unutra prizora, ali i sami potezi kista, kratki i dinamični, pridonose titravoj i uzbuđenoj atmosferi djela. Ovi gotovo impresionistički potezi karakteriziraju Kljakovićeva djela s početka četrdesetih godina i razlikuju ih od ranijih radova, primjerice od freske “Posljednje večere” u crkvi sv. Martina u Vranjicu (1927.). Ovo ulje, monumentalno kako u prikazu tako i u dimenzijama, služilo je i kao svojevrsni predložak za “Posljednju večeru” nastalu tek godinu kasnije (1944.), već u nešto tamnijoj paleti u Zavodu sv. Jeronima u Rimu za zavodsku blagovaonicu. Ovo remek-djelo svjedočanstvo je Kljakovićeve majstorske vještine i duhovne dubine i kao takvo čini izniman dio hrvatske kulturne baštine.

Literatura

Petra Senjanović, Jozo Kljaković 1889. - 1969.: Retrospektiva, Galerija Klovićevi dvori, 26. studenog 2009. - 24. siječnja 2010.

Dimenzije

width 300 cm, height 160 cm

Opis

ulje na platnu, signirano dolje desno “J. Kljaković”

Informacije o istraživanju

Djelo je reproducirano u monografiji "Jozo Kljaković", s predgovorom Giorgia de Chirica, Rim, Ed. Universitas, 1947., pod naslovom "La Ultima Cena". Djelo je reproducirano i analizirano u "Jozo Kljaković (1889. – 1969.): Retrospektiva, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 26. 11. 2009. – 24. 1. 2010., str. 39. Ovo monumentalno umjetničko djelo zamišljeno je kao freska, ili je to barem bio izbor odnosno inicijalni zahtjev kolekcionara pri angažmanu Kljakovića. Po savjetu umjetnika i nakon preispitivanja njegove pomičnosti, djelo je ipak izvedeno u tehnici ulja na platnu veličine 160 x 300 cm. Kljaković je djelo naslikao i doradio 1943. godine i ono je posljednje djelo koje je dovršio prije odlaska u Rim. U provedenom postupku valorizacije Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode predmnijeva da ova iznimna slika ima svojstvo kulturnog dobra.

Izlasci

1943.

PODRIJETLO

Napravljeno po narudžbi za Zvonimira Pučara, prijatelja, mecene i jednog od najznačajnijih kolekcionara 20. st.

DODATNE INFORMACIJE

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.