98. Portret Mare von Berks [1904.]

Slika je katalogizirana i reproducirana prvi puta u monografiji „Vlaho Bukovac / život i djelo“ autorice Vere Kružić Uchytil u poglavlju „Bukovac u Beču“ pod brojem K-743 na str. 259. U opisu i valorizaciji ove slike autorica monografije navodi: U novije vrijeme pronađene slike obitelji von Berks, Bukovčevih prijatelja, potvrđuju sve natprosječne likovne kvalitete njegova „bečkog intermezza“. Portret Mare von Berks (...) slikao je 1904. u njihovu dvorcu onim tipičnim Bukovčevim slobodnim i spontanim načinom interpretacije, kako slika kad je u prisnim odnosima s modelom. (…) Ovomu valja dodati da gospođa von Berks u vrijeme portretiranja nije bila mladolika gospođica kakvih je u Bukovčevu opusu popriličan broj i da je tim više njezin portret izvrstan primjer slikarova fascinantnog umijeća portretiranja i starijih i mlađih osobnosti, i utjecajnih protagonista društvenog života i mališana koji su tek na pragu ulaska u društvo velikih. Spomenute slike obitelji Berks u najboljem vidu to svjedoče. Jer, radi se o trojednoj cjelini koju čine figuralni portreti: gospođe Mare - maestralno slikane u bijeloj prozračnoj haljini kako ležerno pozira na terasi dvorca Reifenstein, gospodina Huga von Berksa - virtuozno ovjekovječenog viteza u svečanom bijelom odijelu kako sjedi na ogradi iste terase i seriozno upravlja pogled prema portretistu, te dječačka figura von Berksa, njihova sina u dobi od desetak godina - slikana godinu ranije u Bukovčevu bečkom atelijeru. Spomenuti valja i da su sva tri portreta vrlo često bila zajedno izlagana na najreprezentativnijim izložbama Bukovčeva opusa u Hrvatskoj i inozemstvu. No mi ćemo za ovu prigodu samo istaknuti da je u izboru Igora Zidića slika Portret Mare von Berks bila zastupljena i reproducirana u katalozima izložbi: „Vlaho Bukovac – retrospektiva“ u Narodnom muzeju u Pragu 2000., zatim na izložbi „Vlaho Bukovac – kozmopolitski Hrvat“ u Geemente museumu u Den Haagu 2009. i na reprizi izložbe u zagrebačkim Klovićevim dvorima 2010., te da je u izboru autorskog tima izložbe „Bukovac – korijeni i krila u Zagrebu, Cavtatu i Beču“ bila izložena opet u Galeriji Klovićevi dvori 2022. O „bečkom intermezzu“ Vlaha Bukovca, odnosno o jednogodišnjem boravku i radu slikara u austrijskoj metropoli – nakon što je 1898. iznenada napustio Zagreb i povukao se u rodni Cavtat, a četiri godine poslije i pošao put Beča – odmah nam je reći da ga tamošnja umjetnička produkcija, kultura pa i klima nimalo nisu činile sretnim, dapače bile su mu strane i nepoticajne. Žudio je za nekom toplijom, kulturološki bliskijom sredinom u kojoj će naći više razumijevanja za svoj rad i u kojoj će konačno mlađim naraštajima moći otkrivati i prenositi svoje vladanje slikarskim umijećem. Naravno, izlagao je, i za samostalnu izložbu održanu 1903. u Salonu Artinov ubrao je opsežni osvrt s reprodukcijama u časopisu Kunst, a slikao je i dalje u vlastitoj inačici postimpresionističkog izraza stare prijatelje, rijetke nove znance i članove obitelji. Primjerice, osim von Berksovih, u Beču su tijekom 1903. nastale slike Portret Marice Perović (Gradski muzej Vukovar), Portret Laure Urpany (privatno vlasništvo) te Sin Ago u mornarskom odijelu (privatno vlasništvo), ali i prvorazredna slika Adio (Umjetnička galerija Dubrovnik), koja prikazuje suprugu Jelicu na izlaznim vratima atelijera s pogledom prema promatraču. I doista, s tom se slikom Bukovac oprostio od Beča. Ujesen 1904. stigao je konačno poziv likovne Akademije iz Praga i Vlaho Bukovac se dragovoljno prihvatio pedagoškog rada na slikarskom odjelu što će znatan broj hrvatskih slikara mlađeg naraštaja ponukati da pokucaju na vrata njegove klase. Nije posustao ni sa slikanjem u atelijeru i već 1905. Vlaho Bukovac je naslikao, piše Igor Zidić, veliku sliku Divan, antologijsku demonstraciju prodornosti svoga oka i moći svoje ruke. BRP

Literatura

Vera Kružić Uchytil, Vlaho Bukovac / Život i djelo, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2005., str. 417 I. Zidić, Vlaho Bukovac / 1855-1922. (monografija), Moderna i Večernji edicija, Zagreb, 2009., str. 109.

Dimenzije

width 63 cm, height 85 cm

Opis

ulje na platnu, signirano, locirano i datirano dolje lijevo, crvenom, "Vlaho Bukovac Schloss Reifenstein 1904."

Informacije o istraživanju

Djelo je izloženo uz dva druga portreta obitelji von Berks u Kunsthausu u Beču, 1905. Djelo je izloženo na izložbi "Vlaho Bukovac", Igor Zidić, Národní Muzeum, Prag, 2000. Djelo je reproducirano u monografiji Vera Kružić-Uchytil, "Vlaho Bukovac - Život i djelo: 1855. - 1922.", Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2005., str. 259., kat. br. 743. Djelo je izloženo na izložbi „Vlaho Bukovac – kozmopolitski Hrvat“, Geemente museumu, Hag, 2009. Djelo je izloženo na izložbi "Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije", Klovićevi dvori, Zagreb, 2017., i navedeno je u katalogu izložbe na str. 293., kat. br. S29. Djelo je izloženo na izložbi "Bukovac – korijeni i krila u Zagrebu, Cavtatu i Beču", Klovicevi Dvori, Zagreb, 2022. i reproducirano je u katalogu izložbe na str. 319. Mara von Berks (1859.-1910.), poznata kao Mara Čop or Mara Čop Marlet, bila je značajna spisateljica i etnografkinja, koja se krajem 19. stoljeća proslavila u visokim krugovima Beča, Budimpešte i Zagreba. Članica brojnih društava kao što su Mađarsko narodopisno društvo, Cigansko proučavateljsko društvo i Académie Internationale des Palmiers - koje je dobila članstvo posebno nakon objavljivanja svoje studije "Južnoslavenske žene" 1888. godine, Mara Čop je do kraja života imala bogatu književnu i izdavačku djelatnost. Bilo kao dramatičarka, s uspješnim dramskim radom igranim u kazalištima Beča, Stuttgarta, Praga, Brna, Münchena, Olomouca i Ljubljane, romanopisac, ili kao jedna od prvih hrvatskih etnografkinja ili istraživačka novinarka, Mara von Berks iza sebe je ostavila važan pisani opus, koji je čini jednom od najiznimnijih osoba na prijelazu u 19. stoljeće. U drugom dijelu života udala se (1894.) za Huga von Berksa (1841., Ogulin - 1906., dvorac Reifenstein), člana austrijskog carskog dvora s vojnom pozadinom, značajnog veleposjednika i poslovni čovjek (u rudarstvu). Zajedno su dobili sina Huga Roberta von Berksa.

Izlasci

1904.

PODRIJETLO

nastalo 1904. za obitelj von Berks, kao dio trijade portreta: Mara, Hugo i njihov sin Hugo Robert; početak 2000-ih, privatna zbirka Lausanne, Švicarska; važna zagrebačka zbirka.

DODATNE INFORMACIJE

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.