Fotografije parcele su informativne i indikativne te ne mogu pružiti vrlo detaljan prikaz objekta iz svih kutova. Preporučujemo pažljiv fizički pregled parcele prije licitiranja.
Fotografije parcele su informativne i indikativne te ne mogu pružiti vrlo detaljan prikaz objekta iz svih kutova. Preporučujemo pažljiv fizički pregled parcele prije licitiranja.
1. Ležeći torzo
1915, Bjelovar - 1992, Zagreb
Procjena
Pretul de pornire si cel estimat nu sunt preturi de vanzare efective
EUR 400 - 700
Prodano
Pretul de pornire si cel estimat nu sunt preturi de vanzare efective
EUR 350
Sesija
Čet., 5 lipnja 2025 20:00
Hrvatski kipar srpskog porijekla, Vojin Bakić (1915. – 1992.), igrao je jednu od vodećih uloga u jugoslavenskom kiparstvu. Rođen u Bjelovaru, diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a njegov distinktivan umjetnički izričaj je s vremenom evoluirao od figurativnog realizma do apstrakcije. Predvodnik i inovator, ostvario se kao kipar prvenstveno u mramoru i bronci, te je ostao upamćen po brojnim ostvarenim javnim skulpturama. Široj je javnosti najpoznatiji po skulpturi ''Razlistana forma'', jednom od najprepoznatljivijih javnih skulptura u gradu Zagrebu, te kao autor kolekcionarima omiljenog animalnog motiva ''Bika''. Stvaralaštvo Vojina Bakića je, ipak, nadišlo hrvatske okvire, te je bilo prepoznato na svjetskom nivou od strane struke. O liku i djelu Vojina Bakića pisali su ne samo vrhunski hrvatski povjesničari umjetnosti, poput Vere Horvat-Pintarić i Milana Preloga, već i znalci poput Lionella Venturija, Herberta Reada, Ude Kultermanna i Carole Giedion-Welcker.
Opus ovog vrsnog kipara možemo podjeliti na više stvaralačkih perioda, od kojih je najraniji bio obilježen akademskom figurativnošću i realizmom njegovih mentora, Frane Kršinića, Roberta-Frangeša Mihanovića i Ivana Meštrovića. U periodu socrealizma stvara javne spomenike ''Poziv na ustanak'' (1946. - 1947.), tzv. ''Bjelovarac'', u kojem je utjelovio lik svog tragično ubijenog brata Slobodana, koji je zajedno s još troje Bakićeve braće stradao u logoru Jadovno.
Tijekom 1950-ih odmiče se od socrealizma, te se okreće k apstrakciji. Iako se vraća svojim predratnim motivima – portretu, aktu i animalizmu – Bakić za njih traži i pronalazi nova oblikovna rješenja. Nakon razornog požara ateljea 1956. godine, u kojem je izgubio na stotine skulptura, studija i pripremnih crteža koje je upravo pripremao za izlaganje na Venecijanskom bijenaleu, Bakić je u izazovno kratkom roku od samo nekoliko mjeseci načinio nova djela – među njima i čuvenog ''Bika'' u sadri. Iako je to bio period velikih gubitaka, za Bakića je značio i pronalazak vlastitog kiparskog izričaja – pročišćenog, minimalističkog, a opet izrazito evokativnog. Njegov rad je prepoznat na Venecijanskom bijenalu, te na brojnim međunarodnim izložbama koje su uslijedile.
Nakon što je ovladao kamenom i lijevanom broncom kao materijalom, Bakić se posvećuje ciklusu ''Svjetlosnih oblika'', stvarajući visokoreflektirajuće kompozicije sazdane od međusobno povezanih metalnih kružnica ili diskova. Izričajem se približava načelima novih plastičara ujedinjenih u pokretu ''Nove Tendencije'', te s njima izlaže na izložbi ''Nove Tendencije 2'' u Zagrebu. Izuzev u kiparstvu, Vojin Bakić se ostvario i kao autor brojnih jugoslavenskih javnih spomenika, kao što su ''Spomenik-park Dotrščina'' (1965.), ''Spomenik pobjedi naroda Slavonije'' (1968.) i ''Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna'' (1982.). Moderniziravši koncept socrealističkih spomenika, on ih pretvara u ostvarenja arhitekturalnih odlika i pročišćenih formi – svojevrsne univerzalne podsjetnike pobjede ljudskog duha, oslobođene političkih konotacija.
Iz jedna privatne zagrebačke zbirke dolazi nam zbir Bakićevih ostvarenja, koji svjedoči o bogatstvu stvaralaštva ovog iznimnog umjetnika i njegovom majstorskom ovladavanju različitim kiparskim tehnikama i materijalima – od kamena i gipsa pa sve do bronce i bakrenog lima. U zbirci se tako našla čak dva gipsana modela Bakićeva ''Bika'', vjerojatno najprepoznatljivijeg autorova motiva. Oba modela se odlikuju pročišćenim i napetim formama, koje je Bakić doveo do savršenstva 1950-ih godina. Iako sveden na oblikovni minimum, Bakićev ''Bik'' zadržava mjeru figuralnosti, uspješno odražavajući 'napeti' karakter životinje unutar visokostiliziranog skulpturalnog ostvarenja.
Figuralnost u svojim naznakama ostaje prisutna i ženskim torzima, izvedenima u bronci, kamenu i sadri. Zatvorenih i elongiranih formi, ova torza predstavljaju kulminaciju Bakićeva pojednostavljenja i apstrahiranja ženske forme. Iznimna je sposobnost Bakića da putenost ženskog tijela očuva unutar jednostavnih volumena različitih materijala, naznačivši ju tek blago konveksnim formama.
Minijaturna ''Studija za ležeći torzo'' pruža gotovo dokumentaristički uvid u inicijalne faze Bakićevog kiparskog postupka. Kipar osnovu za oblik torza traži u izvornom obliku kamena, prateći klesanjem prirodnu formu i zakrivljenost oblutka. Tako dobivene forme su možebitno služile Bakiću kao svojevrsni predlošci za brončane odljeve, kao što možemo vidjeti u oblikovno srodnom ''Ležećem torzu'', izlivenom u bronci.
Kreativne procese Bakića možemo pratiti i u njegovoj ''Studiji za spomenik'', koja je vjerojatno poslužila kao jedan od minijaturnih modela za Bakićeve javne spomenike i skulpture većih dimenzija iz 1970-ih. Uistinu, slična skulpturalna rješenja pronalazimo u djelima poput sada uništene ''Cirkulacije u prostoru'' (1970.), gdje metalne trake formiraju zatvorene kružnice, stvarajući složene forme koje se isprepliću s prostorom u kojem egzistiraju.
Iz iste zbirke nam dolaze i metalni diskovi, koji očigledno predstavljaju fragmente Bakićevih instalacija iz ciklusa ''Svjetlosnih oblika''. Kovanjem i udarcima Bakić je modulirao jednostavne forme iz metalnog lima rezanih kružnica u svojevrsne 'svjetlosne diskove', koji su u svojim konkavno-konveksnim formama reflektirali svjetlost i svoju okolinu, tako korespondirajući i interaktirajući sa svojim ambijentom u jednakoj mjeri kao i sa samim promatračem.
Osim ovih fragmenata, pronalazimo i odlične primjere primijenjene umjetnosti Vojina Bakića, koji nam dolaze u obliku medalja, bedževa i modela za plakete posvećenih pjesniku i esejistu Ivanu Goranu Kovačiću (1913. – 1943.). Ovaj je pjesnik bio inspiracija za brojna Bakićeva ostvarenja – od medalja i plaketa do bista i javnih spomenika – u kojima je nastojao ovjekovječiti lik, djelo, ali i tragično stradanje ovog relevantnog pjesnika i simbola četničkih progona 1940-ih. MM
Dimenzije
depth 2.5 cm, width 5 cm, height 3.5 cm
Opis
bronca
Informacije o istraživanju
Dušan Matić (rođ. 1926.) istaknuo se u kulturnim krugovima kao jedan od osnivača pjesničke manifestacije ''Goranovo proljeće'', a poseban je doprinos ostvario u očuvanju i promociji ostavštine i umjetničkog nasljeđa Vojina Bakića. Kao njegov prijatelj, te kasnije, član uređivačkog odbora za monografiju Vojina Bakića, sudjelovao je u pisanju, uređivanju i objavljivanju monografije ''Vojin Bakić, moderni umjetnik, iskonski kipar'', objavljene 2000. Kao povremeni dopisnik radio je i za ''Novi List'', ''Novosti'', ''Identitet'' i ''Hrvatsku ljevicu''.
PODRIJETLO
povijesna zbirka Dušan Matić, Zagreb.
DODATNE INFORMACIJE
Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.
Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.
Detalii
Hrvatski kipar srpskog porijekla, Vojin Bakić (1915. – 1992.), igrao je jednu od vodećih uloga u jugoslavenskom kiparstvu. Rođen u Bjelovaru, diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a njegov distinktivan umjetnički izričaj je s vremenom evoluirao od figurativnog realizma do apstrakcije. Predvodnik i inovator, ostvario se kao kipar prvenstveno u mramoru i bronci, te je ostao upamćen po brojnim ostvarenim javnim skulpturama. Široj je javnosti najpoznatiji po skulpturi ''Razlistana forma'', jednom od najprepoznatljivijih javnih skulptura u gradu Zagrebu, te kao autor kolekcionarima omiljenog animalnog motiva ''Bika''. Stvaralaštvo Vojina Bakića je, ipak, nadišlo hrvatske okvire, te je bilo prepoznato na svjetskom nivou od strane struke. O liku i djelu Vojina Bakića pisali su ne samo vrhunski hrvatski povjesničari umjetnosti, poput Vere Horvat-Pintarić i Milana Preloga, već i znalci poput Lionella Venturija, Herberta Reada, Ude Kultermanna i Carole Giedion-Welcker.
Opus ovog vrsnog kipara možemo podjeliti na više stvaralačkih perioda, od kojih je najraniji bio obilježen akademskom figurativnošću i realizmom njegovih mentora, Frane Kršinića, Roberta-Frangeša Mihanovića i Ivana Meštrovića. U periodu socrealizma stvara javne spomenike ''Poziv na ustanak'' (1946. - 1947.), tzv. ''Bjelovarac'', u kojem je utjelovio lik svog tragično ubijenog brata Slobodana, koji je zajedno s još troje Bakićeve braće stradao u logoru Jadovno.
Tijekom 1950-ih odmiče se od socrealizma, te se okreće k apstrakciji. Iako se vraća svojim predratnim motivima – portretu, aktu i animalizmu – Bakić za njih traži i pronalazi nova oblikovna rješenja. Nakon razornog požara ateljea 1956. godine, u kojem je izgubio na stotine skulptura, studija i pripremnih crteža koje je upravo pripremao za izlaganje na Venecijanskom bijenaleu, Bakić je u izazovno kratkom roku od samo nekoliko mjeseci načinio nova djela – među njima i čuvenog ''Bika'' u sadri. Iako je to bio period velikih gubitaka, za Bakića je značio i pronalazak vlastitog kiparskog izričaja – pročišćenog, minimalističkog, a opet izrazito evokativnog. Njegov rad je prepoznat na Venecijanskom bijenalu, te na brojnim međunarodnim izložbama koje su uslijedile.
Nakon što je ovladao kamenom i lijevanom broncom kao materijalom, Bakić se posvećuje ciklusu ''Svjetlosnih oblika'', stvarajući visokoreflektirajuće kompozicije sazdane od međusobno povezanih metalnih kružnica ili diskova. Izričajem se približava načelima novih plastičara ujedinjenih u pokretu ''Nove Tendencije'', te s njima izlaže na izložbi ''Nove Tendencije 2'' u Zagrebu. Izuzev u kiparstvu, Vojin Bakić se ostvario i kao autor brojnih jugoslavenskih javnih spomenika, kao što su ''Spomenik-park Dotrščina'' (1965.), ''Spomenik pobjedi naroda Slavonije'' (1968.) i ''Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna'' (1982.). Moderniziravši koncept socrealističkih spomenika, on ih pretvara u ostvarenja arhitekturalnih odlika i pročišćenih formi – svojevrsne univerzalne podsjetnike pobjede ljudskog duha, oslobođene političkih konotacija.
Iz jedna privatne zagrebačke zbirke dolazi nam zbir Bakićevih ostvarenja, koji svjedoči o bogatstvu stvaralaštva ovog iznimnog umjetnika i njegovom majstorskom ovladavanju različitim kiparskim tehnikama i materijalima – od kamena i gipsa pa sve do bronce i bakrenog lima. U zbirci se tako našla čak dva gipsana modela Bakićeva ''Bika'', vjerojatno najprepoznatljivijeg autorova motiva. Oba modela se odlikuju pročišćenim i napetim formama, koje je Bakić doveo do savršenstva 1950-ih godina. Iako sveden na oblikovni minimum, Bakićev ''Bik'' zadržava mjeru figuralnosti, uspješno odražavajući 'napeti' karakter životinje unutar visokostiliziranog skulpturalnog ostvarenja.
Figuralnost u svojim naznakama ostaje prisutna i ženskim torzima, izvedenima u bronci, kamenu i sadri. Zatvorenih i elongiranih formi, ova torza predstavljaju kulminaciju Bakićeva pojednostavljenja i apstrahiranja ženske forme. Iznimna je sposobnost Bakića da putenost ženskog tijela očuva unutar jednostavnih volumena različitih materijala, naznačivši ju tek blago konveksnim formama.
Minijaturna ''Studija za ležeći torzo'' pruža gotovo dokumentaristički uvid u inicijalne faze Bakićevog kiparskog postupka. Kipar osnovu za oblik torza traži u izvornom obliku kamena, prateći klesanjem prirodnu formu i zakrivljenost oblutka. Tako dobivene forme su možebitno služile Bakiću kao svojevrsni predlošci za brončane odljeve, kao što možemo vidjeti u oblikovno srodnom ''Ležećem torzu'', izlivenom u bronci.
Kreativne procese Bakića možemo pratiti i u njegovoj ''Studiji za spomenik'', koja je vjerojatno poslužila kao jedan od minijaturnih modela za Bakićeve javne spomenike i skulpture većih dimenzija iz 1970-ih. Uistinu, slična skulpturalna rješenja pronalazimo u djelima poput sada uništene ''Cirkulacije u prostoru'' (1970.), gdje metalne trake formiraju zatvorene kružnice, stvarajući složene forme koje se isprepliću s prostorom u kojem egzistiraju.
Iz iste zbirke nam dolaze i metalni diskovi, koji očigledno predstavljaju fragmente Bakićevih instalacija iz ciklusa ''Svjetlosnih oblika''. Kovanjem i udarcima Bakić je modulirao jednostavne forme iz metalnog lima rezanih kružnica u svojevrsne 'svjetlosne diskove', koji su u svojim konkavno-konveksnim formama reflektirali svjetlost i svoju okolinu, tako korespondirajući i interaktirajući sa svojim ambijentom u jednakoj mjeri kao i sa samim promatračem.
Osim ovih fragmenata, pronalazimo i odlične primjere primijenjene umjetnosti Vojina Bakića, koji nam dolaze u obliku medalja, bedževa i modela za plakete posvećenih pjesniku i esejistu Ivanu Goranu Kovačiću (1913. – 1943.). Ovaj je pjesnik bio inspiracija za brojna Bakićeva ostvarenja – od medalja i plaketa do bista i javnih spomenika – u kojima je nastojao ovjekovječiti lik, djelo, ali i tragično stradanje ovog relevantnog pjesnika i simbola četničkih progona 1940-ih. MM
DODATNE INFORMACIJE
Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.
Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.
Dimenzije
depth 2.5 cm, width 5 cm, height 3.5 cm
Opis
bronca
Informacije o istraživanju
Dušan Matić (rođ. 1926.) istaknuo se u kulturnim krugovima kao jedan od osnivača pjesničke manifestacije ''Goranovo proljeće'', a poseban je doprinos ostvario u očuvanju i promociji ostavštine i umjetničkog nasljeđa Vojina Bakića. Kao njegov prijatelj, te kasnije, član uređivačkog odbora za monografiju Vojina Bakića, sudjelovao je u pisanju, uređivanju i objavljivanju monografije ''Vojin Bakić, moderni umjetnik, iskonski kipar'', objavljene 2000. Kao povremeni dopisnik radio je i za ''Novi List'', ''Novosti'', ''Identitet'' i ''Hrvatsku ljevicu''.
PODRIJETLO
povijesna zbirka Dušan Matić, Zagreb.
Alternativni lotovi
