Literatura

Vera Kružić Uchytil, Vlaho Bukjovac / Život i djelo / 1855. – 1922., Globus, Zagreb, 2005. Vlaho Bukovac, Moj život, drugo hrvatsko izdanje, Matica hrvatska i Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu, Zagreb, 1992. Igor Zidić, Vlaho Bukovac / Retrospektiva, Moderna galerija, Zagreb, 2000., str. XIII.

ulje na platnu, 76 x 61 cm, signirano, locirano i datirano dolje lijevo, crvenom, "Vlaho Bukovac / Praha 1915"

Informacije o istraživanju

Djelo je spomenuto i identificirano u monografiji Vera Kružić-Uchytil, "Vlaho Bukovac - život i djelo", Matica Hrvatska, Zagreb, 1968. na stranici 270, pod naslovom "Antička ljepota" i kataloškim brojem 823. Djelo je katalogizirano u monografiji „Vlaho Bukovac. Život i djelo“, Zagreb, 2005 autorice Vere Kružić Uchytil u poglavlju „Praški period 1903. – 1922., pod naslovom "Antička ljepota" i kataloškim brojem K-926. Djelo je reproducirano na staroj trojezičnoj (češkoj, njemačkoj i francuskoj) razglednici pod naslovom "Ljepota". Razglednica je reproducirana u "Bukovac na razglednicama", Niko Kapetanić, Cavtat, 2022., na stranici 100. Djelo je izloženo na prvoj samostalnoj izložbi Vlahe Bukovca u Pragu, 1915. godine, povodom proslave jubileja 60 godina Salona Jan Rubeš.

PODRIJETLO

povijesna česko-hrvatska obiteljska zbirka.

Slika je katalogizirana u monografiji „Vlaho Bukovac / život i djelo“ autorice Vere Kružić Uchytil u poglavlju „Praški period 1903. – 1922., pod naslovom Antička ljepota i kataloškim brojem K-926. U tom Bukovčevom katalogu d'oeuvres iz 2005. Kružić Uchytil sliku je uvela temeljem autopsije provedene u Zagrebu kod ondašnjeg vlasnika, a naziv slike preuzela je iz pratećeg kataloga Bukovčeve izložbe održane u Pragu u Salonu Jana Rubeša, gdje je bila izložena tijekom siječnja 1915. U opisu slike na 414. stranici monografije autorica navodi: ANTIČKA LJEPOTA sign. l.d.: Vlaho Bukovac, Praha, 1915. Lijevo na postamentu antička figura. Pred njom sjedi djevojka u en faceu, glavom okrenuta prema statueti koju promatra uzdignuta pogleda. Haljina tamna, oko glave prozirni veo. Isprepleteni prsti ruku položeni u krilo. Lice osvijetljeno lateralnim mlazom svjetla s lijeva. U pozadini šarena draperija. Faktura mrlja raznih dimenzija. Ing. Srećko Petrinjak, Zagreb U aranžiranju ambijenta za slikanje portreta ili koje druge klasične teme interijerskog tipa Bukovac je vazda bio maštovit, nov i različit, premda se uvijek služio istim stvarima iz svoga atelijera za dočaravanje ambijenta primjerenog modelu. Primjerice, slikovitim zavjesama, goblenima, orijentalnim sagovima, divanima ili stolicama, vazama ili kipovima, no svaki njegov portret zrači novom svježinom, drugačijom impostacijom lika te kolorističkim i svjetlosnim efektima, zapravo novo izmaštanim ambijentom za središnji lik kojeg slika realističkim stilom prilagođenim divizionističkoj tehnici. Slika Djevojka i kip upravo je sjajni primjer Bukovčeve izvanredne slikarske vještine, invencije i vitalnosti kojom slika i svoje praške portrete. Nakon jednogodišnjeg boravka i rada u Beču Vlaho Bukovac je potkraj 1903. na poziv praške Umjetničke akademije došao u Prag, gdje je preuzeo mjesto profesora slikarstva. Iz autobiografije saznajemo da u početku baš i nije bio najsretniji s novim boravištem, jer češki jezik nije tečno govorio, a u ondašnjem praškom kulturno-umjetničkom krugu rijetki su bili s kojima je mogao razmjenjivati iskustva i razgovarati hrvatski ili pak francuski, talijanski i engleski kojima je suvereno vladao. Za slikarovu jezičnu neudomljenost i bojazan da će mu se u Pragu suziti svijet i smanjiti vitalni prostor, kako piše Igor Zidić u katalogu praške i zagrebačke izložbe slikarovih djela iz 2000-te, postojala su skloništa, u prvom redu obiteljsko gnijezdo – supruga Jelica, tri kćeri i sin, ljetovanja u Cavtatu, radni boravci u Engleskoj, putovanja s izložbenim nastupima u Beč i Pariz, pa konačno i u Zagreb te Split, gdje je sudjelovao na izložbama društva Medulić. O Bukovčevu slikarstvu iz takozvanog „kasnog praškog perioda“, odnosno o djelima nastalim poslije Velikoga rata, valja istaknuti da se sporadično znao vratiti simbolističkim temama i da su obiteljske scene kao i niz portreta žene Jelice, sina Aga i kćerki Jelice, Ivanke i Marije ostvareni od 1917. do smrti 1922. obilježene dubokim poniranjem u vlastitu nutrinu i, zapravo, parabola njegova slikarskog vijeka dugog gotovo pola stoljeća.

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.