Literatura

KRUŽIĆ-UCHYTIL, Vera. "Mato Celestin Medović", Grafički Zavod Hrvatske, Zagreb, 1978. KRUŽIĆ-UCHYTIL, Vera. "Mato Celestin Medović - retrospektiva povodom 70. obljetnice smrti", Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb; Umjetnička galerija, Dubrovnik, 1990. ZIDIĆ, Igor. "Mato Celestin Medović - retrospektiva", Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2012.

ulje na platnu, 32.5 x 46 cm, signirano dolje lijevo, narančastom, "MC Medović"

Informacije o istraživanju

Djelo je popraćeno ekspertizom Vere Kružić Uchytil.

Slikar Mato Celestin Medović (Kuna, 1857. - Sarajevo, 1920.) jedan je od rodonačelnika i ključnih predstavnika slikarstva hrvatske Moderne. Kao mladić odlazi u Dubrovnik gdje se školuje te nešto kasnije i zaređuje u franjevačkom samostanu Male braće. Njegova se umjetnička karijera razvija postepeno te započinje izradom crteža. Prekretnica se u Medovićevu stvaralaštvu zbila 1879. godine, kada ga posjećuje budući bliski prijatelj Vlaho Bukovac i ohrabruje da počne slikati uljem na platnu. Ubrzo započinje studij slikarstva u rimskom samostanu San Isidoru, okupljalištu Nazarenaca, s kojima, međutim, ne uspijeva pronaći zajednički stilski jezik. Nakon više godina boravka u Italiji, tijekom kojih proučava i slikarstvo starih majstora, upisuje Münchensku akademiju i počinje slikati historijska djela većih dimenzija. Idućih godina Medović se povremeno vraća u rodnu Kunu, a zatim više od desetljeća provodi u Zagrebu te uz Bukovca usvaja plenerizam. Posljednjih dvanaest godina života pelješki se slikar, uz kraći boravak u Beču, vraća u svoj rodni kraj, što se odražava i u njegovim omiljenim slikarskim motivima tog razdoblja. Medovićev stilski razvoj ne prati uobičajenu faze slikarskog sazrijevanja. Intenzivnije se počinje baviti slikarstvom tek za vrijeme boravka u Rimu gdje, unatoč protivljenju nazarenskoj stilizaciji i akademskoj dosljednosti, slika uglavnom sakralne motive bez živih modela. Odlaskom na Münchensku akademiju kao tridesetogodišnjak, slikar se počinje oslobađati zastarjelih slikarskih pristupa i izrađuje svoje prvo afirmirano remek-djelo, Bakanal, koje će nagovijestiti njegove stilske mijene u nadolazećoj „zagrebačkoj fazi“. Tada, uz poneke portrete, uglavnom izvodi velike historijske kompozicije te se priklanja historicističkom akademizmu sa zamjetnim prodorima realizma i naturalizma. Boraveći i radeći u Bukovčevu atelijeru preuzima njegovu sklonost improvizaciji, temperamentan potez te snažniji i svjetliji kolorit. Tijekom posljednjeg desetljeća života Medović na Pelješcu više no prije slika u neposrednom kontaktu s prirodom. Ondje stvara plenerističke krajolike s mediteranskom vegetacijom okupanom svjetlošću ili morske pejzaže. Upravo se u ovom zrelom razdoblju sve više okreće i mrtvoj prirodi, slikajući plodove zemlje ili mora. Ovdje predstavljena slika Mrtva priroda spada u niz Medovićevih varijacija na motiv jesenjeg voća. Riječ je o nenametljivoj kompoziciji sastavljenoj od nekoliko svakodnevnih elemenata – plodova slikareva zavičaja okupanih zlatnom svjetlošću ranojesenjeg sunca. S par vidljivih poteza kistom Medović je vješto prikazao zaobljene zrele voćke i čvrstu pletenu košaru, ovlaš definirajući njihove oblike. Paleta boja je topla, no relativno suzdržana i smirena, pokrenuta samo titrajima vršnog svjetla na grožđu izvedenim uz pomoć točaka i crtica bijele pastozne boje. Slika je potpisana u donjem lijevom kutu, gdje se izduženi inicijali slikarevih imena preklapaju. Riječ je o tipičnom slikarevom potpisu koji je koristio u prvom desetljeću 20. stoljeća.

Za pojašnjenja u vezi s postupkom licitiranja, troškovima kupnje, uvjetima jamstva, plaćanja i preuzimanja osvojenog lota preporučujemo da pažljivo pročitate/ponovno pročitate Pravilnik o licitiranju.

Za dodatne informacije o lotu i aukciji kontaktirajte Odjel umjetničkih savjetnika.